Fotoreporter AFP-a Yuri Cortez, koji se našao usred slavlja i ispod radosne gomile hrvatskih nogometaša nakon pogotka Marija Mandžukića kojim je Hrvatska pobijedila Engleze i izborila nastup u finalu Svjetskog prvenstva, izjavio je kako će u finalu navijati za našu reprezentaciju, jer se sada “osjeća blizak našim igračima”.
Nema sumnje da će trenutak iz 109. minute polufinalnog dvoboja Hrvatske i Engleske, kad je Mario Mandžukić postigao pogodak za plasman naše reprezentacije u finale Svjetskog prvenstva u Rusiji, ostati urezan u sjećanje hrvatskih navijača i mnogih drugih ljubitelja nogometa, a posebno 53-godišnjem Salvadorcu Yuriju Cortezu koji je na toj utakmici radio kao fotoreporter za francusku agenciju AFP.
Slaveći Mandžukićev pogodak hrvatski su se nogometaši okupili upravo u kutu igrališta na stadionu Lužnjiki, na kojem se nalazio Cortez, a iza njega i jedan dio hrvatskih navijača. U nekontroliranom izljevu emocija naši su nogometaši popadali jedan po drugome, a na dnu te radosne gomile našao se i do tada prilično anonimni Salvadorac, što mu je donijelo planetarnu slavu.
“Prvo su bila četvorica, petorica ispred mene i počeo sam fotografirati. No, tada su odjednom nagrnuli i ostali, igrači s klupe, pa je pritisak na ogradu postao presnažan i svi su popadali, srušili me zajedno sa stolcem na kojem sam sjedio”, opisao je Cortez događaje koji su prethodili onome što se zove “profesionalna sreća”.
Iskusnog fotoreporter nije uhvatila panika zbog iznenadne poplavom ljudskih tijela ispod koje se našao, već je nastavio raditi svoj posao.
“Kako sam počeo padati, tako sam pritisnu dugme i nastavio fotografirati i dok sam se nalazio ispod tog brda igrača. Imao sam njihova euforična lica u krupnom planu, njihove emocije uhvaćene iz ‘žablje’ perspektive.”
Za fotoreportera koji je u svojoj karijeri, započetoj još u ’80-im godinama prošlog stoljeća, fotografirao prirodne katastrofe, humanitarne krize i prošao ratišta širom svijeta, situacija u kojoj se našao na stadionu Lužnjiki nije bila stresna.
“Ovo je bilo slično iskustvo, zbog navale adrenalina, ali kad ti je život ugrožen, onda je i adrenalinski osjećaj drugačiji. Ovdje se ni u jednom trenutku nisam osjetio ugroženim, iako imam pokoju modricu, ali zato sam se i neprestano smijao”, izjavio je Cortez kojemu je tih 40-ak sekundi promijenilo život i donijelo planetarnu slavu.
Osim milijuna ljudi koji su vidjeli kako se slučajno našao usred slavlja hrvatskih nogometaša, zahvaljujući društvenim mrežama njegove su se fotografije proširile cijelim svijetom.
“Kad sam došao do zračne luke upalio mobitel mi je počeo neprestano zvoniti. Morao sam odložiti telefon dok sam se prijavljivao za let. Kad sam ga opet pogledao, imao sam stotine propuštenih poziva. Bilo je ljudi koji su me zvali po 10, 15 puta, a netko me nazvao više od 50 puta. Tada mi je postalo jasno da su se fotografije raširile društvenim mrežama.”
Cortez je pohvalio hrvatske nogometaša za ponašanje i reakciju prema njemu, nakon što su shvatili da se ispod njih našao i jedan ‘uljez’.
“Kad su shvatili što se dogodilo, igrači su bili vrlo ljubazni, pitali me jesam li dobro. Jedan od njih mi je čak usred tog cijelog kaosa podigao naočale i uručio mi ih. Onda se dogodilo još nešto, došao je Vida do mene i poljubio me u čelo. Bilo je stvarno posebno, sjajan trenutak. Mogao sam potpuno osjetiti njihovu radost zbog ulaska u finale.”
Taj trenutak je utjecao i na Cortezov izbor za koga će navijati u finalu, iako je u Rusiji radio za francusku agenciju.
“Bez sumnje ću navijati za Hrvatsku. Sad im se osjećam vrlo blizak, identificirao sam se s njima”, zaključio je 53-godišnji Cortez.
