Više od četiri tisuće Hrvata i Nijemaca u nedjelju su sa brojnim hrvatskim obilježjima prošetali ulicama Münchena u mimohodu u Spomen na žrtve Vukovara.
Mimohod je to za sve hrvatske žrtve koje su tijekom Domovinskog rata stradale na području grada Vukovara, za sve nestale hrvatske branitelje koji su svoje živote izgubili u obrani grada. Posebno je značajno to što mimohod organiziraju mladi Hrvati u Münchenu kako se ne bi zaboravio zločin počinjen nad hrvatskim narodom, nad civilima i nad medicinskim osobljem vukovarske bolnice na Ovčari.
U mimohodu, kojem se Hrvatima redovito priključi i veliki broj njemačkih prijatelja, je ove godine bilo punu predstavnika hrvatskih zajednica, udruga i sportskih klubova. Uz svećenike Hrvatske katoličke župe München i članove Župnog vijeća, među poznatima bio je član njemačkog parlamenta Josip Juratović, dopredsjednica radnog Odbora za migraciju i integraciju CSU-a Neda Caktaš, član predsjedništva Odbora za migraciju i integraciju CSU-a Marijan Mišetić, kao i konzularni predstavnici Bosne i Hercegovine u Münchenu konzul Dragan Bagarić. Na početku mimohoda okupljenima se kratko obratio i novi generalni konzul Vladimir Duvnjak ispričavši se što zbog obveza neće moći biti na Odeonplatzu, gdje je održan završni program mimohoda.
Mimohod, kojemu je prethodila sveta misa u crkvi Svetog Pavla, već četvrti put po redu je organizirala Udruga hrvatskih studenata München e.V. (UHS).
Mimohod je organiziran pod nazivom “Sjećanje na pad grada Vukovara”. Krenulo se od Geschwister-Scholl-Platza i išlo nekoliko kilometara do Odeonsplatza.
Program na Odeonsplatzu vodili su Natali Vidović i Marko Medo. Tisućama okupljenih Hrvata i Nijemaca Natali Vidovič se obratila dirljivim riječima. Podsjetila je na užasne trenutke koji su se dogodili 18. studenoga 1991. godine. Marko Medo je pročitao svjedočanstvo jednog dječaka.
“18. 11. 1991. kiša pada na hladni asfalt, čisti krvave ulice Vukovara i briše suze preživjelih koji su sada prognani. Dim granata i mobi prekrio je leševe i ruševine kuća. Drage Hrvatice i Hrvati, Vukovar i Škabrnja su pali prije 27 godina. Dopustite mi večeras da vam ispričam jednu priču. Priču koja nas čini onime što jesmo. Prije rata Vukovar je bio grad koji živi, diše, sa svim svojim zelenilom i svim svojim ljudima. Sreća. Prekrasno djetinjstvo i djeca koja imaju pregršt mogućnosti i koja su sretna. No, to se promijenilo u kratkom razdoblju”, pročitao je Marko Medo napominjući: Ovo je bilo svjedočanstvo jednog dječaka, tko zna koliko ih još nismo čuli i možda nikad ni nećemo.
Ana Bagarić je na violini odsvirala pjesmu “Ne dirajte mi ravnicu” Miroslava Škore, nakon čega je održana minuta šutnje za sve pale branitelje i civile.
Klapa Croatia je izvela skladbe Stoji grad“, himnu Republike Hrvatske, a puštena je i snimka potresnog radijskog obraćanja Siniše Glavaševića poznata pod nazivom Optužnica. Romeo Sarac je porčitao i citate prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Ova priča nije poziv na mržnju ili oružje već je poruka mira i ljubavi. Zbog mržnje su branitelji izgubili svoje živote. Ali u našoj ljubavi žive i večeras. Prije 27 godina branitelji su koračali za nas na bojišta da bi obranili dom. Danas je na nama da za njih koračamo. Svjetlo njihovih života prestalo je sjati ali za njih mi danas palimo svijeće. Naše sjećanje nije življenje u prošlosti, već jedini način da im kažemo hvala. Riječi su predstavnika udruge Hrvatskih studenata Munchen koji su za ovaj hvale vrijedan projekt dobili i Večernjakovu domovnicu, nagradu Večernjeg lista u iseljeništvu.
Fenix-magazin/Katarina Pejić
