Kad je Bog stvarao svijet…., ne, ne, recimo to ovako: Kad je Bog stvarao Unu, odlučio je kako će ova rijeka oduzimati dah i ženi i muškarcu, u sve vijeke vjekova. Jer, kao da ju je stvarao perom iz kojeg su izlazile modre dubine i posebnim kistom kojim je crtao smaragdnozelenu boju vode. Stvorio je Unu, kako joj i ime govori “jednu jedinu“.
Piše: Marijana Dokoza
O Uni su napisane nebrojene pjesme, postala je nepresušan izvor brojnim umjetnicima i piscima, kroz povijest su o njoj nastajale brojne legende, a jedna o njih govori kako je starorimski ratnik prolazio onuda i ugledao smaragdnozelenu boju vode, pozlaćene stijene, čudesno lijepe vodopade i uzviknuo “Una”. I tako je rijeka dobila ime.
Je li ljepota rijeke kojoj, kažu, nema ravne u svijetu, toliko očarala rimskog ratnika da je ostao i prepustio se njezinoj ljepoti, doista istina, tko zna! No, ono što je istina je da rijeka i njezini bajkoviti slapovi doista oduzimaju dah, a u pjesnicima izazivaju onaj osjećaj kad vam je stih negdje u srcu, duboko je u vama, znate ga, a ne možete ga izustiti i pustiti u svijet.
Kad krenete niz Unu, obgrlit će vas prošlost, dirnuti ljepota, vidjet ćete dva nevjerojatno različita svijeta, ljude koji s njom žive, odlaze, nestaju i ostavljaju je nekim novim generacijama da u njoj uživaju, čuvaju je i prenose svijetu riječi o toj njenoj čarobnoj ljepoti.
Uz obalu Une srest ćete ljude iz cijelog svijeta, svih nacija i vjera, od kršćana do muslimana, od pravoslavaca do budista. I Una će ih sve prigrliti, ne mareći za njihove kulture i tradicije, za njihove toliko različite svjetove, za ono što ih čini drugačijima poput razlika između žene iz arapskog i europskog svijeta, razlika između burke i haljine, između pogleda…
I Unu će svi jednako prigrliti. I svi su jedni drugima spremni pomoći kako bi pronašli put do čarobne rijeke. Bilo je tako i u jedno ljetno popodne kad smo jedva pronašli put do Štrbačkog buka, spektakularnog i 24 metra visokog slapa na rijeci Uni. Štrbački buk nalazi se na nadmorskoj visini od 294 metra i dijeli granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Okružen je zelenilom, slapovima, a prizor je nesumnjivo jedan od najljepših pogleda na svijetu. Ime je dobio po hrvatskom mjestu Donji Štrbci, ali najlakše ćete do njega doći s BiH strane, od mjesta Orašac.
Nastanak Štrbačkog buka vezan je za tektonske pokrete i stvaranje stjenovitih naslaga. Početkom 20. stoljeća obala Štrbačkog buka obilovala je brojnim unskim mlinicama koje podsjećaju na drvene kućice koje su gradili iznad iznad vode, na hrastovim stupovima prapovijesni Japodi. Japodi su na ovom području živjeli zadnjih 1.000 godina stare ere.
Martin Brod
Nakon Štrbačkog buka svakako je zanimljivo posjetiti Martin Brod koji se nalazi na ušću Unca u Unu i u kojem se nalazi površinski najveći kompleks slapova u parku. Protežu se na duljini od 800 metara.
Kad krenete uz Unu na putu prema Bihaću, ugledat ćete prekrasan Troslap visok 1,5 m i Dvoslap 2,5 m. Nizvodno od Bihaća nalaze se kaskade u naselju Kostelski buk. Kostelski Buk nalazi se u mjestu Kostela. U sklopu Kostelskog buka je i mali muzej u kojem se može osjetiti prošlost kroz stvari koje su se nekad koristile.
Još jedno od čarobnih mjesta koje se nalazi na Uni su Japodski otoci. Sastoje se od pet riječnih otoka koji su međusobno povezani drvenim mostovima. Ime su dobili po Japodima, jednom od ilirskih plemena. Japoni su živjeli u antičko doba i tada su naseljavali područje zapadne Bosne i Hercegovine, središnje i sjeverne Hrvatske.
Japodski otoci
Japodi su bili poznati po svojoj hrabrosti i ratničkim vještinama. Jezik kojim su govorili pripadao je ilirskoj grani indoeuropske jezične obitelji. Specifični su po tome što su gradili sojenička naselja. Gledano iz zraka, japodsko otočje ima oblik srca.
Na Japodskim otocima se nalazi nekoliko povijesnih znamenitosti. Među njima je i srednjovjekovni grad Ostrovica. Riječ je o jednom od najbolje sačuvanih srednjovjekovnih gradova u Bosni i Hercegovini.
Dok prolazite pored Une, na brdu iznad rijeke, ugledat ćete i Fethiju, džamiju u Bihaću koja ima zanimljivu povijest jer je prvobitno bila crkva. Izgrađena je sredinom 13. stoljeća, i u to vrijeme se zvala Crkva svetog Ante. Dolaskom Osmanlija na ovo područje, po naredbi Hasan-paše Predojevića, crkva je pretvorena u džamiju. To je dokumentirano u bečkim i istanbulskim arhivima. Nakon toga je dobila ime Feth, po jednom od poglavlja u Kuranu. Feth, što u prijevodu znači “pobjeda”.
Što na kraju kazati, već da je prošlost ovog kraja puna preokreta, turbulentnih vremena, različitih ljudi, a o svemu tome već stoljećima svjedoči Una…
Fenix-magazin/Marijana Dokoza/ Foto: Fenix (Lucia Dokoza)
