Kada je pokojni njemački kancelar Helmut Kohl u prosincu 1989. najavio ujedinjenje Njemačke, učinio je to iz Dresdena, ispred protestantske katedrale Naše Gospe (Frauenkirche), koja je bila simbol razorenog grada a čija kupola je tada još bila u ruševinama.
Danas, gotovo trideset godina kasnije, taj njemački grad umjetnosti i kulture, koji je u vrijeme svog najvećeg sjaja bio poznat kao Firenca na Elbi (Labi), je gotovo potpuno obnovljen.
Iako obični turisti gotovo da i ne mogu više vidjeti tragove strašnog savezničkog razaranja koje je zadesilo taj grad, obnova nekadašnjih simbola Dresdena kao i njegova najljepšeg mosta preko rijeke Labe još uvijek traje. U zapisima stoji kako je u četiri naleta anglo-američkih, uglavnom engleskih, bombardera u noći od 13. veljače 1945.godine, oko 80 posto dotad sedmog po veličini njemačkog grada sravnjeno sa zemljom. Samo u prvoj od triju strašnih noći bombardiranja, prema službenim podacima, živote je izgubilo između 25 i 35 tisuća ljudi.
Katedrala Naše Gospe
Frauenkirche, sa svojom kružnom kupolom s koje se pruža veličanstven pogled na Dresden, je danas obnovljena na način da je u njene zidove ugrađen stari i novi kamen. Tako zidovi katedrale, u čiju obnovu je utrošeno više od 170 milijuna eura, čini jedno šarenilo koje je namjerno napravljeno kako bi ono predstavljalo opomenu novim generacijama da se takvo razaranje nikada više i nigdje ne ponovi.
Zanimljivo je kako su obnovu tog simbola Dresdena pomogli i sami Englezi koji su poklonili veliki križ za katedralu, a u čijoj izradi je sudjelovao i sin pilota koji je bombardirao Dresden.
Nakon uspješne obnove, u grad koji je postao simbolom razorene Njemačke, dolazi svake godine sve veći broj turista. Jednako kao i Fenixovi reporteri, brojni turisti se ne osvrću na činjenicu kako je Dresden postao jedan od najjačih uporišta pokreta Pegida (Patriotski Europljan koji su protiv islamizacije Europe).
Suprotno slikama s demonstracija iz tog grada protiv islamizacije Europe, život u Dresdenu odiše mirnoćom i sigurnošću. Vidljivo je to bilo na svakom koraku, glavnih trgova poput Neuemarkta, smještenog između Altmarkta i Elbe u čijem središtu je Frauenkirche ili novim dijelovima grada s druge strane rijeke.
Fantastična arhitektura
Ljubitelji šetnje mogu uživat i u baroknom parku naziva Grosser Garten u kojem su bezbrojne mramorne skulpture ili recimo Bruhlskom terasom kojeg nazivaju i Balkonom Europe, kojeg čini niz zgrada iznad Elbe (Labe), odakle se pruža lijep pogled na rijeku te stari i novi grad.
Dah mnogim turistima oduzima i fantastična arhitektura među kojima se izdvaja Dresdenski dvorac iz 15.stoljeća, koji je bio sjedište saskih vojvoda, knezova i kraljeva. Tu je i katolička katedrala Hofkirche, koja spada u red najljepših katedrala u Njemačkoj.
Nedaleko od nje je i nova, prelijepa zgrada dresdenske opere Semperoper, koja je dobila naziv po arhitektu Gottfriedu Semperu koji je projektirao ovalnu zgradu opere.
U Dresdenu svakao valja razgledati i Furstenzug (Zid saskih vladara) na čijem zidu je prikazana tisućljetna povijest obitelji Wettin koja je vladala Saskom. Na zidu duljine 102 i visine 10 metara, od oko 25 tisuća pločica majsenskog porculana, napravljene su slike saskih vladara u njihovim odorama, od Konrada Velikog iz 12. stoljeća, preko Friedricha Augusta, kneza Saske iz čijeg vremena grad nazivaju i Firencom na Labi do Fridricha III, koji je bio posljednji saski kralj i vladao je do 1918. godine. Zanimljivo je kako je taj zid pravim čudom preživio ratna razaranja svog grada.
Barokni dvorac Zwinger
Ali je zato do temelja bio srušen srednjovjekovni barokni dvorac Zwinger, za mnoge najljepše turističko odredište grada čiji vrhunac arhitektonske umjetnosti predstavljaju ‘Vrata krune’ na jednom od ulaza u gradske zidine s čijih bedema se može uživati u čarobnom pogledu na dvorac i okolicu. U njemu su vrijedne zbirke slika starih i novih slikarskih majstora te zbirke porculana, različiti saloni i slično.
Unutar jednog od bočnih ulaza u Zwinger i dalje stoji kamena ploča iz doba Sovjetskog saveza na kojoj doslovno piše kako su na samom kraju II. svjetskog rata „bombaška anglo-američka banda“ gotovo u potpunosti razorila dvorac Zwinger i središte Dresdena. A grad je to u kojem su djelovali mnogi poznati glazbenici, pisci i slikari kao što su Richard Wagner, Richard Strauss, Johann Schilling, Fridrich Schiller, Goethe, … te talijanski slikar Bernardo Bellotto-Canaletto koji je naslikao svoju čuvenu sliku Dresdena sa mostom preko Elbe, mosta koji još treba obnoviti kako bi dobio svoj raniji izgled.
Fenix-magazin/MD/Stjepan Ivan Mandić
