Isplati li se iz Njemačke odseliti u Hrvatsku u vrijeme kad velik broj Hrvata svih generacija seli u Njemačku? Oliver Strauss (49) uvjerljivo kaže: „Itekako isplati“.
Da njegove riječi nisu puki govor, pokazao je vlastitim primjerom. On se s obitelji iz Frankfurta prije pet godina preselio u Split i nije požalio.
Supruga Njemica predložila odlazak u Split
Oliver i njegova godinu dana mlađa supruga Angela roditelji su dvoje djece, 12-godišnje Eme i 13-godišnjeg Moritza. Godine 2014. su odlučili sigurnost svog frankfurtskog života zamijeniti splitskim.
– U Frankfurtu sam imao tvrtku koja je vrlo dobro poslovala. Zapošljavao sam desetak ljudi, ali radio sam jako puno. U jednom trenutku mi je bilo dosta tog napornog posla. Nisam imao slobodnog vremena, radio sam, kako kod nas kažu „od jutra do sutra“. Nisam mogao izdržati taj stres. Jednog dana supruga mi je došla s idejom da se preselimo u Split. U Splitu smo već imali kuću, jer je moja majka rođena Splićanka. Otac mi je Nijemac, ali on je već pet godina živio u Splitu kad smo se mi odlučili preseliti – otkriva Oliver.
Oliver je rođen i odrastao u Njemačkoj. Majka Hrvatica ga je naučila govoriti hrvatski jezik, a odlaskom u Split je, kako kaže „poprimio splitski naglasak“.
U Splitu su otvorili hotel. Nije bilo jednostavno.
– Zapravo, prostor i financije nisu bili problem, namučili smo se oko papirologije. U Njemačkoj upale kompjuter i sve o tebi vide, u Hrvatskoj te šalju od jednog do drugog, trećeg, četvrtog, i zaboraviš po što si došao kad dođeš do onog koga trebaš – smije se Oliver i napominje kako je papirologija jedino što ga u Hrvatskoj smeta.
Iz Njemačke mu nedostaje hrana.
– Volim jesti, volim lebenwurst, (vrsta kobasice), a to kod nas ne znaju pripremiti kao u Njemačkoj – kaže.
Ispunio majčinu posljednju želju
U Njemačku vrlo rijetko dolazi. Zadnji put je bio prije ljeta, a prije toga nije dolazio pet godina. Odnosno, od vremena kad se odselio.
– U Split nam dolaze dragi prijatelji, obitelj moje supruge, moj otac je s nama i nemam neke velike potrebe dolaziti u Njemačku. Moja majka je umrla prije devet godina. Htjela je da je sahranimo u Splitu, a otac joj je tu želju ispunio. Tad se i on preselio u Split i sada smo svi zajedno u gradu pod Marjanom. Majka mi je prije smrti kazala „sine, brini se za oca“ i ja sam to shvatio ozbiljno. Zato mi je drago što se moj otac Nijemac odlično snašao u Splitu – sretan je Oliver.
Svjestan je, kaže, kako mladi ljudi u velikom broju napuštaju Hrvatsku. No, puno njih ne nađe u inozemstvu ono što traže.
– U Njemačkoj se radi, nema iluzije o lako zarađenom novcu. Kad čujem u Hrvatskoj kako naši govore da im je teško raditi i da su umorni od posla, pomislim: „ne znate vi što je posao“. Jer, dok sam živio u Njemačkoj, samo sam posao i imao. Nije bilo odmaranja, odlazaka na kavu, ćakulanja na pijaci. U Hrvatskoj puno njih nije niti svjesno koliko sretno žive – zaključio je Oliver.
Djeca su sretna u Hrvatskoj
– Prva dva mjeseca djeca nisu bila najsretnija u Splitu. Nedostajao im je Frankfurt, njihovi prijatelji, plakali su, ali kad su krenuli u školu, našli nove prijatelje, naučili jezik, sretni su. Kako se u Njemačkoj kaže ubacio sam „hladnu vodu“, ali odlično su se snašli – govori Oliver Strauss.
Nakon pet godina prvi put u Frankfurtu
Da sam se odviknuo od života u Njemačkoj i pronašao svoj dom u Splitu, najbolje sam shvatio kad sam avionom sletio u Frankfurt. Ima jedna anegdota koja me uvjerila u to. Izišao sam s prostora zračne luke i zapalio cigaretu. Upozorio me policajac da se tu ne puši, već nekoliko metara dalje. Nisam razumio koja je razlika, jer gdje stajao da stajao zagađujemo zrak. To je Njemačka – smije se Oliver.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
