Pred kapelom Bl. Alojzija Stepinca voćke u cvatu. U kapeli mladići i djevojke – FRAMA, pred ispunjenom kapelom kao u jednom dahu približiše u subotu, 5. travnja 2025., život blaženika od rođenja do njegov smrti. Kao na filmskom platnu pred očima oduševljene publike pojavio se Alojzije kao dječak, kao školarac, kao vojnik, kao biskup i kao mučenik.
Poučavan u molitvi od roditelja, posebice od majke Barbare, te pobožnosti prema Djevici Mariji, život su mu obilježile različite krize. Vidjeli smo Stepinca kako se koleba između biranja zvanja i želje za ženidbom, slušali pisma djevojci Mariji Horvat s kojom je izmijenio osamnaest pisama i na kraju donosi odluku: Hoću biti svećenik! Marija mi je otvorila oči! Tako reče mladi Stepinac. Studira u Rimu u kojemu je i ređen za svećenika, zatim smo ga doživjeli kao biskupa i nadbiskupa posvećena osnivanju Caritasa, pučke kuhinje koja pomaže siromašnima i osniva četrnaest župa u Zagrebu i okolici. Njegova zauzetost izaziva znatiželju novinara. Alojzije je svjestan da dva velika zla prijete hrvatskom narodu, a to su nacizam i komunizam.
U predstavi smo ga vidjeli u razgovoru s Antom Pavelićem kako govore o potrebi jedinstva naroda i hrabrosti Stepinčevoj da treba poštivati i državu i Crkvu, ali Crkva u svojim stavovima treba biti slobodna. U razgovoru s Titom Stepinac je dao do znanja da trebamo biti povezani sa svetim Ocem u Rimu, a ne biti odvojeni od Rima i katoličke Crkve. Slušali smo isječke iz njegove propovijedi u kojoj poziva na budnost. Upozorava da komunisti žele iščupati Boga iz duše, a život bez Boga je gotov pakao. Kad nam sve otmu, ostat će vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu pa ćete biti jači, naglasio je Stepinac.
Posebice je bilo dramatično na montiranom procesu protiv njega gdje se naslušao pustih laži na svoj račun od lažnih svjedoka, a posebice je prema njemu bio grub tužitelj Jakov Blažević. Uzalud su dolazili strani novinari želeći nešto više saznati o tom procesu na montiranom suđenju. Svi su bili najureni. Na kraju je Stepinac bio osuđen na 16 godina strogog zatvora u kojemu je proboravio pet godina u Lepoglavi,a ostatak u kućnom pritvoru u Krašiću. Iz kućnog pritvora pisao je mnoga pisma svećenicima i hrabrio svećenike i narod da ne podlegnu bezbožničkom sistemu koji je naredio da se iz škola uklone križevi, zabrani katolički tisak, da se svećenici udalje iz škola, zatim oduzimanje crkvene imovine itd.
Mladi su nam približili blaženikove posljednje časove u Krašiću u kojem su ga dvorile časne sestre, te primanje bolesničkog pomazanja i blaženikovu smrt.
Rekoše da su na ovoj predstavi radili devet mjeseci. Imali su dobre i loše dane, ali su na kraju i sami bili oduševljeni slušajući dugotrajni pljesak publike i riječi župnika fra Petra Klapeža koji ih je ne samo pohvalio, nego im je stavio na srce, da bi bilo dobro da ovu predstavu prikažu i po drugim župama u Njemačkoj. Ponosan je bio i duhovni asistent FRAME fra Slaven Čeko koji je zajedno s narodom molio za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim.
Pred kapelom je i blaženikov kip pred kojim se vjernici uvijek pomole prije nego uđu u kapelu. Dolikuje spomenuti sve izvođače ove predivne predstave koja nosi naslov “Moja savjest je čista”. To su riječi blaženika izgovorene na montiranom procesu protiv njega.
Stepinca su glumili po uzrastu: Stipe Franjičević, Benjamin Jeličić, Ivan Janjiš, Luka Bejić i Ante Novokmet. Stepinčevu majku Barbaru glumila je Katarina Stankić, a njegova oca Josipa Stepinca, glumio je Jozo Bagarić. Djevojku Mariju Horvat glumila je Dragica Bagarić. Velečasnog Josipa glumio je Ivan Tomas. Caritas Jelena, Ivana i Marija odglumile su Benedikta Šarić, Jelena Franjičević i Franka Franjičević. Gabriel je glumio siromaha. Novinarku Obzora glumila je Mihaela Buljan. Petar Buljan bio je Ante Pavelić, a Tito je bio David Dalić. Titove vojnike glumili su: Josip Župarić, Tomislav Erceg, Gabriel Slipac, Karlo Brkić i Patrik Stanić.
Žrtva iz publike bio je Ante Vučković. Biskupi su bili: Ilijano G, Matej Vučković i Anton.
Marko Medo bio je sudac Žarko Vimpulšek. Braniteljicu Ivanu Politeo glumila je Antijana Tomas. Branitelja Natka Katičića igrao je Oliver Milican. Ulogu Jakova Blaževića odigrao je Josip Marković. Svjedokinju Jovanu Vukašinović glumila je Klaudija Nujić. Svjedoka Janka Perića glumio je David Crnoja. Ulogu svjedoka dr. Miletina Radetića odigrao je Jure Šarić. Žena iz publike bila je Laura Đuzel. Muškarac iz publike bio je Antonio Marić. Župnika je glumio Filip Đuzel. Časne sestre bile su Anna Bagarić i Marina Nujić. Uloge novinarki Španjolske, Engleske, Francuske i Njemačke odigrale su: Minea Maras, Laura Križan, Nikolina Slipac i Ilijana Knežević.
Za svjetlo i tehniku bili su zaduženi: Jure Šarić i Karlo Brkić. Šaptači su bili: Magdalena Benković, Nikolina Slipac, Laura Slipac, Laura Đuzel, Gabriel Slipac, David Crnoja, Antonio Marić i Filip Đuzel. Tekst i režiju potpisuju: Marija Medo, Karolina Slipac i Antijana Tomas.
Svi zaslužuju pohvalu.
Fenix-magazin/IK/Fra Jozo Župić
