Nakon što su se Tomislav Jukić, Anel Delić i Ivana Dujmović vratili u Frankfurt iz Hrvatske gdje su vozili pomoć za stradale u potresu, a koja se prikupljala ispred Eissporthalle u Frankfurtu, otkrili su kako je sve krenulo, te gdje su pomoć dostavili.
Ova humanitrna priča je, prema njihovim riječima krenula od njih četvero prijatelja: Tomislava Jukića, Anela Delića, Ivane Milošević i Ivane Dujmović.
– Sve je ovo, vjerujte mi, krenulo spontano. Gledajući na televiziji što se događa u Hrvatskoj, rekla sam kako nam treba samo jedan transporet i da počnemo prikupljati. Anel i Tomislav su se odmah dali u potragu kako bi organizirali prvi transporter, a to su i uspjeli zahvaljujući špediciji Buljević. Cijelu noć nismo spavali, nismo znali hoćemo li uopće uspjeti napuniti taj transporter. No, ubrzo smo svjedočili brojnim ljudima koji su dolazili i donosili pomoć na parking ispred Eissporthalle. Vjerujte, srca su podrhtavala cijelo vrijeme dok je pomoć stizala pa čak i cijeli put sve dok nismo ušli u sela. Sada kada je sve prošlo, vjerujte, rodila su se velika prijateljstva izrodilo se to međuljudsko poštovanje. Ja prva nisam iz Hrvatske, dolazim iz Bosne ali suosjećam sa susjedima i u svakom pogledu stojim uz svakog čovjeka nebitno od kud bio i kako se zove – govori Ivana Dujmović.
Ivana Milošević kaže kako je podržala prijatelje čim je čula što planiraju.
– Ponosna sam na njih. Nažalost nisam uspjela otputovati s ekipom, ali sam naravno sve pratila sve s videopozivima – govori Ivana Milošević.
Anel Delić kaže kako se iz nečeg što je krenulo spontano, izrodilo nešto veliko.- Ja vam mogu samo reći da sam i više nego zadovoljan , ne smijem biti glasah ali sam presretan jer smo upoznali toliko dobrih ljudi . Velika su se prijateljstva stvorila, nadam se isto tako da će ova prijateljstva ostati stalna i baš ovako čvrsta kao što su sada ipak su napravljena na zidinama humanosti. Još jednom hvala svima od srca – rekao je Anel Delić.
– Sve je ovo nevjerojatno, još smo pod utiskom. Toliko ljubavi, toliko dobročinstva, toliko međuljudskog poštovanja zaista nevjerojatno. Od jednog transportera da se izrodi još dodatnih 11 i 2 šlepera. Sto više reći? Zahvala stiže sa svih strana, a nama je najveće hvala osmijeh onih ljudi koji su pored svih nedaća koje su ih zadesile otvarali kućna vrata i nas pitali da li smo gladni. Vjerujte ovo što smo sada doživjeli, teško da će se ikada vise dogoditi. Ovo putovanje od 72 sata , vjerujte, ne može stati ni u knjigu. Hvala svima, hvala mojoj ekipi i svim ljudima koji su svojom dobrotom nadišli i nas organizatore – zaključio je Tomislav Jukić.
Za dostavu pomoći dobili su i potvrdu Sisačko-moslovačke županije i Grada Petrinje a pri istovaru im je pomagala i Hrvatska vojska.
Četvero prijatelja se zahvaljuju vozačima: Ilija Mišković, Ivan Kelava, Damir Marić, Goran Beneš, Luka Kurbaša, Mateo Laštro, Željko Laštro, Ivica Perić, Milan Dimitrijević, Ivan Čićimir, Domagoj Pavlović, Hrvoje Pavlović, Marko Pejić Gašparević, Anton Jerković, Dragoslav Ivković, Antonio Bošnjak, Josip Bošnjak, Edi Žilić, Antonio Bojanovski, Marko Bekvalac, Jole Glumac. Oni su svojim privatnim transporterima vozili od Frankfurta do Hrvatske.
Zahvaljujemo se i svim Facebook grupama, pojedincima i klubovima koji su nam pomogli. Zahvaljujemo se špediciji Buljević koja je ustupila prvog transportera te Ivici Periću i Mariju Dumančiću koji su nam ustupili šlepere.
Zahvaljujemo se i Moto klubu Vukovi koji su nam izašli u susret u samoj raspodjeli paketa pa čak i osigurali prenoćište nešoj ekipi.
Naši vozači su osobno dijelili pomoć u Glini, Petrinji, Kostajnica, Donji Kukuruzari, Komogovina, Madjari, Prevršac, Sunja, Majur, Prevršac, Hrustovi, Divuša. Jedan šleper u Petrinji od kud je organizirano s vojskom i volonterima da se razvozi u okolna sela, 1/2 šleper odvezen je u Donje Kukuruzare i 1/2 šleper u Komogovinu.
Fenix-magazin/MD
