Hrvatska katolička misija Bern tradicionalno obilježava svoj dan na drugu nedjelju u rujnu. Ove godine su se vjernici iz cijele misije okupili u nedjelju 10. rujna, kako bi u Bethlehemkirche proslavili taj «Dan misije».
Piše: Ivan Ivić
Slavlje je započelo svečanom svetom misom u 12 sati, koju je predvodio velečasni dr. Tomislav Markić (Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu). Koncelebrrali su voditelj misije fra Gojko Zovko i mons. dr. Većeslav Tumir, savjetnik Apostolske nuncijature u Bernu. Liturgijsku glazbu tijekom mise nadahnuto su izvodili članovi misijskog zbora uz pratnju orgulja, a također su sudjelovali i članovi klape Chorus Croaticus.
U svojoj propovijedi dr. Markić je na šaljiv način usporedio brzinu svjetlosti i brzinu kojom se šire klevete i ogovaranja. Ogovaranje je ono – rekao je dr. Markić – kada, gotovo s nekom radošću i slašću, prenosimo tuđe pogreške, tuđe grijehe, koji su se doduše i dogodili. Kleveta je kada o drugome govorimo nešto ružno što smo izmislili nešto ili što smo čuli, a nije istina. Zato je kleveta puno teži grijeh.
Pozivajući se na nedjeljna čitanja, ali i na mnoge tekstove u Novom zavjetu, on ovim grijesima suprotstavlja grčku riječ «allelon», koja se na hrvatski prevodi kao “jedan drugome” ili “međusobno” i često se koristi u kontekstu ljubavi prema bližnjem i međusobnog služenja.
– Nijedno čitanje ne predlaže ogovaranje ili klevetanje, već savjetuje bratsku opomenu, koja nikad ne smije bitio izrečena u oholosti ili nadmoćnosti, nego u poniznosti i ljubavi – rekao je dr. Markić te dodao onu Pavlovu: – Nikome ništa ne dugujete, osim da jedni druge ljubite.
U biti, ljubav je temelj na kojem se grade sve druge kršćanske vrline i obveze. Citirao je i sv. Augustina koji kaže: – Ljubi i čini što hoćeš! Bit poruke svetog Augustina u ovoj izreci leži u važnosti ljubavi kao temeljnom principu kršćanskog života. Kada netko istinski ljubi, to bi trebalo oblikovati sve njegove postupke i odluke.
Govoreći o životu u tuđini i zajedništvu unutar misije naglasio je kako možemo imati mnoge druge obveze prema ljudima i društvu, ali osnovna i najvažnija obveza jest ljubiti jedni druge, jer ljubav prema bližnjemu ispunjava Božje zapovijedi i donosi duhovnu ispunjenost.
– Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima. – spomenuo je u svom pozdravnom govoru na kraju mise domaći župnik Hans Roder te dodao – lijepo je kad nas je i više, kao danas ovdje. Napomenuo je da ne trebamo tražiti neko posebno mjesto, neke posebne zgrade ili uvjete da bi bili zajedno u Njegovo ime, ali je pohvalio napore misija, koje se trude okupiti što veći broj ljudi da slave Isusovu prisutnost na jeziku koji najbolje poznaju.
Veleposlanica Republike Hrvatske u Švicarskoj dr. Andrea Bekić također je izrazila zahvalnost misionarima na očuvanju identiteta i napomenula kako je misija odigrala veliku ulogu i u vremenima dok još nismo imali svoju samostalnu državu. Ne samo da je nekoliko genracija hrvatskih obitelji u okrilju misije pronalazilo duhovnu okrijepu, već je misija bila i čvrsta spona Hrvata katolika iz svih dijelova Hrvatske i BiH.
Posebno je zahvalila fra Gojku na njegovom predanom radu u proteklih 18 godina, ali je pozdravila i trud svih suradnika, članova Misijskog vijeća, čitača i pjevača te svih angažiranih pojedinaca.
Ante Ćorluka, dugogodišnji predsjednik Misijskog vijeća, također je izrazio duboku zahvalnost voditelju misije. Koncem godine fra Gojko prepušta kormilo misije, ali i dalje ostaje angažiran u katoličkoj zajednici grada Berna.
Ćorluka je dar misije, košaru punu autentičnih švicarskih slastica, uručio uvaženom gostu iz domovine, a voditelj misije je dr. Markiću uručio i novčanu potporu «za potrebe onih misija koje ne žive tako dobro kao mi». Inače, fra Gojko je napomenuo da su nedavno pomogli zajednicu u Argentini te je naveo kako ova misija godišnje izdvoji i preko 100.000 franka za pomoć najpotrebnijima. Dr. Markić je darovao misiji okvirenu sliku blaženog Alojzija Stepinca, dok je fra Gojku, koji je proslavio 40 godina svećeništva, uručio prigodnu knjigu.
Fra Gojko je skromno podijelio nekoliko riječi o svom radu u misiji, uključujući i nekoliko statističkih podataka. Spomenuo je više od sedam tisuća slavljenih svetih misa i putovanja u najudaljenije dijelove misije od preko dva milijuna prijeđenih kilometara, što su samo neki od impresivnih brojeva koji jasno svjedoče o njegovu nemjerljivom doprinosu.
Nakon misnog slavlja, zajedništvo se nastavilo na trgu ispred crkve, u skladu s tradicijom ove misije. Tu je bila raznovrsna ponuda domaćih jela, kolača i različitih pića. Nakon okrijepe, najuporniji su uz pratnju harmonike zapjevali, stvarajući tako dodatnu atmosferu zajedništva.
Da biste doživjeli dio atmosfere s ove svečanosti pozivam vas da pogledate priloženu galeriju
Fenix-magazin/MD/Ivan Ivić
