Ova jesen odnosno ovaj mjesec listopad, mjesec posvećen Blaženoj Djevici Mariji, ostat će u posebnom i lijepom sjećanju grupi hodočasnika župe Main-Taunus/Hochtaunus i župe Offenbach. Oni su putovali na hodočašće u Fatimu i Lisabon.
Po dolasku u Lisabon, skupinu od 51 hodočasnika dočekala je kiša, što nije predstavljao nikakav problem, jer se odmah krenulo u raspjevanom i molitvenom ozračju u panoramsko razgledavanje Lisabona.
Naš vodič odnosno naša voditeljica Nataša Buljić, nakon srdačnog pozdrava, uputila nas je u zanimljivosti ovoga grada, npr. trga Pambala i oltara Domovine, gdje smo vidjeli veliki spomenik obnoviteljima, koji su iznova sagradili Lisabon nakon potresa u godini 1755. Također smo u panoramskom razgledu prolazili kraj trga Rossio, sljedeći ulicu Slobode (Avendida da Liberdad) te na brežuljku vidjeli utvrdu sv. Jure, na kojemu su bila prva plemena i stanovnici tog povjesnog Lisabona.
Nadalje smo se uputili prema katedrali Sao George Alfama, gdje je kršten omiljeni svetac svega svijeta, sv. Ante Padovanski, koji posebno štovan u našem narodu. Crkva “Santo Antonio a Sé”, nalazi se ispod katedrale, na mjestu gdje je nekada bila rodna kuća ovog omiljenog sveca. Prelazeći preko mosta “Vasco da Gama”, stigli smo do svetišta Krista Kralja, gdje smo proslavili svetu misu i iskoristili slobodno vrijeme za okrjepu i zajedničko fotografiranje.
Po dolasku u Fatimu, slijedio je smještaj u hotelu, večera te odlazak na večernji molitveni program (molitva krunice, bdijenje sa svijećama i procesija).
Drugoga smo dana hodočašća putovali prema povijesnom gradu Coimbri, danas gradu studenata, s jednim od najznačajnjih sveučilišta u Europi, koje je utemeljeno 1290. godine od kralja Dinisa i njegove supruge sv. Elizabete. Grad se nalazi oko sat i pol vremena vožnje sjeverno od Fatime. Inače se tijelo sv. Elizabete čuva u samostanu siromašnih Klarisa u Coimbri, te se svake godine slavi njezin blagdan s velikom feštom od sedam dana.
U procesiji se nosi sarkofag, a puk njenu ruku ljubi jer su se te ruke upravo zalagale za bijedne i siromašne. Nadalje smo uživali u izvanrednom pogledu na grad Coimbre, gdje se nalazi samostan Svetoga križa, gdje je boravio i sv. Ante Padovanski.
Tu je susreo prve franjevce te se odlučio za siromaštvo i slijeđenje Krista u franjevačkom redu, te se povukao u samoću na brdo iznad grada, gdje se nalazi franjevačka crkva, u kojoj smo proslavili svetu misu, koju je predvodio župnik HKM Offenbach, fra Tomislav Dukić u koncelebraciji s fra Marinkom Vukmanom, župnikom HKM Main-Taunus/Hochtaunus.
Daljnje putovanje nas je dovelo do Gospinog svetišta u Nazare na Atlanticu. Povijest mjesta povezuje se uz kip Crne Gospe, zvane Gospa od mlijeka. Prema predaji taj je kip, jedan od dva najstarija Gospina lika u Portugalu, načinjen u Nazaretu.
U večernjim se satima grupa hodočasnika uputila do kapele Ukazanja, gdje je slijedilo bdijenje uoči velikog dana sjećanja na zadnje Gospino ukazanje i čudesnom “plesu sunca”, na kojem su prisustovali oko 70.000 ljudi. Također je župa Main-Taunus/Hochtaunus imala čast sudjelovati u bdijenju, odnosno u molitvi krunice, koju su predmolili Mila Miličević i Mario Trifunović, dok je župnik Main-Taunus/Hochtaunusa fra Marinko Vukman na početku svete mise imao priliku pozdraviti sve hodočasnike na hrvatskom jeziku.
Treći dan hodočašća odvijao se u svetištu Gospe Fatimske, gdje smo posjetili crkvu Presvetog Trojstva, koja može primiti oko 9.000 vjernika. Zlatni mozaik, vidljiv u pozadini, predstavlja zemaljsku i nebesku Crkvu iz Knjige Otkrivenja, novog Jeruzalema. Uz likove anđela, proroka, apostola i svetaca te troje vidjelaca, dodao je umjetnik i likove portugalske zaštitnice svete Elizabete i blažene Majke Terezije iz Kalkute.
Nakon obilaska crkve, slijedila je međunarodna sveta misa koju je predvodio kardinal Giovanni Battista Re u koncelebraciji s mnogobrojnim biskupima i svećenicima. Zatim su hodočasnici imali prilike za osobnu molitvu u Svetištu, kupovinu suvenira, ručka ili odmora, nakon kojega je slijedio križni put, gdje smo zastajali također na mjestima ukazanja Anđela i Gospe. Zatim je ponovno bila mogućnost za sudjelovanje na večernjim pobožnostima, gdje smo opet imali čast biti dio molitve krunice, čije je prvo otajstvo predmolila Vesna Selak.
Zadnji dan, 14.10., započeo je sa slavljem svete mise i raspjevanim hodočasnicima, koji su se skupa sa svojim svećenicima fra Marinkom Vukmanom i fra Tomislavom Dukićem, sestrom Magdalenom Višić i voditeljicom Natašom Buljić uputili prema Ajustrela, gdje se nalaze rodne kuće malih pastirića, te odlazak u Lisabon, gdje se koristilo vrijeme za zajedničke fotografije kod utvrde Belem i ostalih spomenika.
Tijekom vožnje prema zračnoj luci, hodočasnici su podijelili svoja iskustva sa svima. Sve u svemu bi se dalo pisati mnogo više o svim iskustvima, no ukratko sročeno bi se moglo reći, da je većina ostala zadivljena jednostavnošću puka, koji svim srcem slavi i časti svoju Gospu. Ako je suditi prema raspoloženju hodočasnika popraćenom molitvom, pjesmom i nadasve radošću, čini se kako će ovo hodočašće izroditi mnogo duhovnih plodova, odnosno ostvariti svoj pravi smisao – a to je, da svi otvorimo svoje srce i svojim životom kažemo svoj “da” Bogu, kao što je to Marija učinila.
Mario Trifunović
Više u tiskanom izdanju Fenix Magazina
