Mnogi izletnici su ovo ljeto odučili uspeti se pješice ili biciklom na Vrčevo, brdo između Zadra i Biograda na Moru, koje svojim izgledom na prvi pogled ne odskače od ostalih ravnokotarskih brda.
Piše: Marijana Dokoza
Vrčevo se nalazi na 213 metara nadmorske visine, između sela Gorica, Glavica, Raštane Donje, Raštane Gornje, Sveti Filip i Jakov, Sukošan…a u podnožju je Debeljak. Prvi put se spominje 1371. godine.
S jedne strane pogled s Vrčeva se pruža na Dugi otok, a s druge na Velebit. Rekli bi slučajni prolaznici, brdo kao brdo. No, ako pitate starije mještane okolnih sela, brdo Vrčevo je sve samo ne obično.
Jer stariji stanovnici koji žive u selima ispod Vrčeva i danas znaju kazati kako je Vrčevo „vještičje brdo“. Zbog usmenih predaja već stoljećima se pronosi glas kako je upravo Vrčevo “okupljalište vještica”.
Naime, prema legendama koje su se prenosile s koljena na koljeno na Vrčevu su se „okupljale“ vještice.
– Kad sam bila dite moja je majka govorila kako će mi doći vještice s Vrčeva ako češljam kosu kad padne mrak. Bila sam dite i virovala sam u to, ali poslije sam shvatila kako je mater to govorila jer joj se nije dalo češljati mi kosu uvečer, a što sam je uvik tražila, s osmjehom prepričava baba Anka iz Gorice.
Ne želi se, kaže, fotografirati za novine jer se “boji vještica”.
– Neću da mi neka dođe na vrata, smije se baba Anka.
Zapravo se simpatična baba boji podsmijeha svojih sumještana, jer kaže, svatko tko izađe u novinama, bar tjedan-dva je tema u svakom selu.
No, priča na priču, svatko ponešto svoje doda i nastanu pripovijetke o mitskim bićima s Vrčeva pa se tako do 2008. godine, Vrčevo među mještanima okolnih sela neslužbeno nazivalo vještičje brdo.
Neki su stanovnici u povodu ove teme više puta gostovali i na nacionalnim televizijama, a njihove su priče pohranjene u Odsjeku za etnologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Stanovnici su prepričavali legende o vješticama, “štrigama”, kako su ih zvali, koje su na brdu igrale kolo, a potom odlazile na otoke i tamo se sukobljavale s tamošnjim vješticama.
Unatoč pričama koje su samo priče, Vrčevo je za mještane stoljećima predstavljalo mistično brdo, a u novije vrijeme i mjesto od kojeg strahuju mnogi ljudi. No, sad ne zbog vještica, već od stvarnih ljudi.
Jer u ruševinama kule za koju mješteni kažu kako su je na Vrčevu svojedobno sagradili Mlečani ili Turci, a obnovili je zadarski vlasteli Tetrići, i danas se ponekad vidi svjetlo i čuju čudni zvukovi, a mještani to pripisuju lopovima i skitnicama.
– Bilo je bolje dok se virovalo u vištice. Manje zlo naprave nego propalice, narkomani i lopovi, ustvrdila je baba Anka.
S godinama je stanovnicima dozlogrdilo slušati o “vještičjem brdu” pa je nekoliko njih iz lokane zajednice odlučilo kako će na Vrčevu sagraditi kapelicu i posvetiti je Blaženoj Djevici Mariji od Krunice.
Tako je 2008. godine, više od 2.500 vjernika iz nekoliko ravnokotarskih župa dočekalo nekoliko umornih, ali radosnih sumještana koji su iz Međugorja hodočastili na Vrčevo noseći Gospin kip.
Vjernici su pjevali duhovne pjesme dok su hodočasnici nosili kip kojem su nadjenuli ime Gospa Vrčevska. Od tada se mistično vještičje brdo Vrčevo zove Gospino brdo Vrčevo.
Mještane više ne muče vještice već odašiljač i bazne stanice
No, posljednjih godina mještane više ne muče vještice već nešto puno ozbiljnije. Muči ih odašiljač i bazne stanice koje se nalaze na zapadno od Vrčeva. Od prvih obiteljskih kuća u Debeljaku odašiljač je udaljen oko 500 metara, a navodno je zbog zračenja s odašiljača od karcinoma preminulo nekoliko stanovnika Debeljaka.
Uplašeni za svoje zdravlje, prije nekoliko godina su stanovnici poveli inicijativu za uklanjanje odašiljača. No, odašiljač i dalje stoji na istom mjestu, a biciklisti i turisti mu se ne približavaju.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
