Hrvati u Mülheim an der Ruhr, Hagenu, Kölnu i Düsseldorfu imali su priliku 12. i 13. ožujka pogledati prvu hrvatsku domoljubnu braniteljsku glazbeno scensku predstavu, BITKA ZA VUKOVAR – KAKO SMO BRANILI GRAD I HRVATSKU a koja u Domovini u gradovima gdje gostuju, puni kazališta a brojne gledatelje ostavlja bez daha.
Hrvati u Njemačkoj prvi su puta vidjeli predstavu u kojoj se isprepliće sat povijesti od kalvarije Hrvatskog naroda u Blaiburgu do stvaranja slobodne i neovisne države Hrvatske. Naime, tijekom predstave na gledatelje djeluju svjetlosni efekti koji izviru iz potpuno zamračenog prostora, zvukovi sirene opće opasnosti, detonacije granata, prelijetanja zrakoplova, urlici ljudi i laveži pasa. Tijekom predstave gledatelji osjećaju mirise svijeća i dima a glasovi čitatelja koji izviru iz tame isprepliću se sa zvukovima i svjetlosnim efektima prateći video sadržaj koji se projicira na video zidu.
Predstava počinje video spotom Vukovarske dječice koja pjevaju staru Vukovarsku himnu “Voljeni Vukovar“. Na kraju videa odjednom počinju zavijati sirene opće opasnosti te se čuju stravični zvukovi eksplozija granata a nedugo potom, u nastavku videa, lijepe slike Vukovara zamjenjuje snimka potpuno razrušenog grada. U nastavku slijedi čitanje pjesme “Kraljica Slavonske ravnice“ koja je posvećena svoj poginuloj djeci u gradu Vukovaru a potom i čitanje dijela iz Markuševe knjige “Dolazak“.
Čitanje prekida početak emitiranja videa koji prikazuje Blaiburg i tisuće hrvatskih vojnika koji u četveroredima hodaju u smrt. U nastavku videa također se vide tisuće ljudi koje u četveroredu istjeruju iz Vukovara i sve se završava prikazom masovne grobnice na Ovčari. Za vrijeme emitiranja videa, tamburice tiho miluju svoje žice a folkloraši sjetno pjevaju pjesmu “Oj Hrvatska mati, nemoj tugovati…“
U svom obraćanju Damir Markuš je o svojoj knjizi “58” HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca kazao kako opisuje skupinu od 58 dragovoljaca HOS-a koji su samoinicijativno i dragovoljno došli braniti Vukovar a po dolasku odmah su bili raspoređeni na najteži i najkrvaviji dio vukovarskog ratišta – Sajmište. HOS-ovci su nadljudskim naporima branili tu liniju i ginuli jedan za drugim, jer za njh nije postojala riječ povlačenje, istaknuo je Markuš. Kada je postalo jasno da se Vukovar više ne može obraniti, a neprijateljske snage prodirale su prema središtu grada, preživjeli HOS-ovci odlaze u proboj gdje se nastavlja njihova kalvarija, jer nailaze na neprijateljska zasjede i minska polja. Markuš poziva sve hrvatske branitelje da pišu svoja sjećanja jer, ka#e, sve što nije zapisano kao da se nikada nije niti dogodilo te da rat još uvijek traje ali se samo drugačije zove…
Fenix/Zvonko Bosnić
