Doći na Benkovački sajam, a ne porazgovarati s ljudima, onako iskreno i iz srca, posavjetovati se ili cjenkati, pa čak i oko najjeftinijih stvari, isto je kao da tamo niste niti bili.
Piše: Marijana Dokoza
Jer, ono što čini Benkovački sajam, onakvim kakvim on jeste, sasvim sigurno nisu stvari koje se tamo nude, a bome nije niti ono “kupi i ajmo ća”. Ovaj sajam čine ljudi, njihove priče, međusobno „ljudikanje“ i “ono nešto” u zraku što osjetite čim zakoračite u Benkovac, pa makar bilo i 36 stupnjeva u hladu.
Ta će vas nevjerojatna atmosfera ponijeti i oraspoložiti čak i ako morate pješačiti više od kilometar puta kako biste se uopće približili mjestu gdje se sajam održava. Pa čak i onda kad shvatite da tamo neki Nijemac zna brži i lakši put do sajma nego vi koji ste tu, na tim prostorima rođeni i odrasli.
– Izbjegao sam gužvu i nisam nervozan, nasmijao se 49-godišnji Nijemac Norbert koji ljetuje u zadarskoj okolici.
Da se razumijemo, svakog 10-og u mjesecu, mnogi se samouvjereno upute prema Benkovcu, nesvjesni kako uopće nije lako doći do Benkovačkog sajma, pa nije lako niti ostati dobre volje. Pogotovo ako se držite nepisanog pravila da se na ovaj sajam ide ranom zorom, a ne kad već užari sunce, a babe se sklone u hlad.
-Ima njih koji krenu već u pet pa ne upadnu u gužvu ovako ka sad vi. Triba se ranije dići, rekla mi je baba Ane kad sam je upitala koliko još ima voziti do sajma.
Ane je sjedila na jednom zidiću sa svojom prijom i čudila mi se što vjerujem kako je moguće doći autom za desetak minuta jer „mi tako navigacija pokazuje“.
-Sinko vidiš li ti tu kolonu auta, pa nećeš do podne, bolje bi ti bilo da izađeš i ideš na noge (pješice), završit će ti sajam dok ti do njeg autom dođeš, rekla mi je Ane.
Ona je već obavila svoju „benkovačku turu“, a bilo je tek osam sati. Sad se sklonila u hlad i sa prijateljicom komentirala „glupost ovi ljudi koji su se uputili u po bila dana“ na Benkovački sajam. A mora se priznati, bilo ih je poprilično.
Na trenutak sam se zamislila, i shvatila da Ane ima pravo. Parkirala sam auto „pitaj Boga di“, ali negdi uz cestu. Policija je danas „gledala kroz prste“ jer drugačije se nije moglo. Pa kad sam se uvjerila da autom ipak nikome „ne smetam“, uputila sam se pješice, i nisam bila sama.
Zahvaljujući kozi tamne dlake izdržavam bolest
To pješačenje se pokazalo boljim jer „usput naiđeš na zanimljive ljude“. Pa mi je tako baka Miljana Ćiritović otkrila kako je zahvaljujući kozi tamne dlake, ona vjerojatno još živa, a ima 70 godina i već 22 godine se bavi kozjim proizvodima, koji su joj pomogli i kad je oboljela od raka pluća.
Miljana je iz Benkovačkog Sela, u subotu je sjedila pored ceste i nudila prolaznicima svoje proizvode. Bilo je tu sira, mlijeka, sirutke ulja, smokava…., sve prirodno i sve iz njezinog dvora. Miljana kaže kako joj ljeti često prilaze Hrvati iz iseljeništva i traže njezine proizvode. Najviše ih kaže zanima „surutka“ (sirutka).
-To ti je prirodni lik. Za sve dobra, od jetre do krvnog tlaka, pojasnila mi je.
Miljana, kaže, najzdravije je mlijeko od koze koja nema bijelu već tamnu dlaku, a ona takvu kozu ima.
-Kažu da mlijeko od koze koja ima tamnu dlaku liječi rak, a ja imam kozu koja ima tamnu dlaku, i zahvaljujući njezinom mlijeku izdržavam bolest, uvjerena je Miljana.
Poznati bračni par na Benkovačkom sajmu
Stoljetna tradicija Benkovačkog sajma i danas svakog 10-og u mjesecu čini Benkovački sajam centrom cile Dalmacije. Nas novinare, a vjerojatno i gradske vlasti, svaki put sajam iznenadi brojem posjetitelja, a prema nekim procjenama ta brojka ljeti dođe i do 10.000 posjetitelja.
No, i ponuda je raznolika, a zanimljivost ovog sajma prepoznao je i jedan od najpoznatijih hrvatskih bračnih parova Višnja i Zdravko Pevec. I oko njih se u subotu stvorio nemali broj ljudi kojima su Višnja i Zdravko strpljivo pojašnjavali što ih je interesiralo. Zadar im je kažu postao drugi dom, a Benkovački sajam primamljiv zbog toliko velike posjećenosti.
-Na tisuće ljudi ovdje dođe pa je svakako korisno da izložimo svoje proizvode na jednom ovakvom mjestu. Bitno je da vide, često uzmu brojeve telefone, mogu naručiti sve, dostavljamo sve što naruče, kaže Višnja.
Zadovoljna je jer ima kupaca čak iz Slavonije. Malo ih je manje, kaže, iz hrvtskog iseljeništva, ali to je razumljivo, jer ne žive u Hrvatskoj.
Jedna terapija, jedan kamen
Benkovački sajam je najstariji sajam u državi, događaj gdje se susreću tradicija, kultura i gostoljubivost Benkovčana. Među brojnim štandovima pozornost privlači Marijan Pavić zvani Marinko iz Lišana Ostrovačkih koji nudi kamenu galanteriju, ručni rad većinom vjerskih i nacionalnih motiva.
-Meni je ovo terapija. Svaki taj kamen, svaka izrada, meni je lijek i terapija, kaže Marijan ističući kako ljudi najčešće kupuju kamen s motivima kako bi ukrasili konobe, kuće, vrtove…
Hrvati iz Stuttgarta, Mainza, Berlina, ali i Amerike na tradicionalnom Benkovačkom sajmu
Osim Marijana, još dvojica muškaraca itekako privlače pozornost posjetitelja, najviše žena. “Muškarac s brkovima” Vito Gulić iz Zapužana koji posjetiteljima nudi svoje ručne radove od kvalitetnog drva, pokoju besidu i pismu, te Paško Perić Pajica iz Knina bez kojeg ne može proći niti jedna fešta u Zagori i bez kojeg se Benkovački sajam ne može ni zamisliti. Sa svojim tovarima i nevjerojatnim šarmom, osvaja na prvu, a priče ove dvojice zanimljivih meštara, pročitajte u nastavku na portalu Fenix-magazin.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
VITO GULIĆ: Hrvati iz iseljeništva jedva skupe za put u jednom smjeru
