Oko deset tisuća Hrvata iz Hrvatske i drugih europskih država stigli su jučer (ponedjeljak, 24. travnja) u Ženevu kako bi bodriti U19 juniore Hajduka u finalnoj utakmici Lige prvaka protiv nizozemskog AZ Alkmaara.
Piše: Fra Gojko Zovko
Naša skupina navijača iz Švicarske organizirano je krenula autobusom iz Berna, premda su mnogi stigli i osobnim automobilima. Bilo je lijepo vidjeti toliko mladih Hrvata za jednu utakmicu izvan Hrvatske.
Međutim, iznenadila nas je slaba organizacija događaja od strane UEFA-e. Pogotovo način na koji smo mi hrvatski navijači bili tretirani od švicarske policije i redarske službe.
Naizgled je stadion bio pun policije i redara. Hrvatske navijače su namjerno stavili u sporednu stranu tribine na vrlo malo prostora. Pritom je više od polovice stadiona, koji ima kapacitet 30 tisuća posjetitelja, ostalo prazno.
Kontrola ispred stadiona i na ulazu je bila loša, jednako kao i na stadionu gdje su policija i redari kamerama snimali naše navijače, pogotovo one koji su palili bengalke.
Ulazak na stadion hrvatskim navijačima bio je otežan jer su ulazili na jedna vrata. Angažirani švicarski redari, koji su izgledom uglavnom bili afričkog i azijskog podrijetla, nisu bili u stanju ni karte kontrolirati, a kamoli unošenje pirotehnike. Činilo se kako se sve moglo unijeti.
Suci utakmice bili su posebna priča. Bili su slični onim sucima iz finala SP protiv Francuske u Moskvi ili polufinala SP protiv Brazila u Dohi. Ovoga puta, moramo priznati, nizozemska momčad je bila prejaka za Hajduk, tako da im nije trebala pomoć koju su suci stalno iskazivali na terenu tijekom utakmice u Ženevi.
Kad se sve to vidi i sagleda, pitamo se jesmo li zaslužili tako loš tretman. Hrvatska je ipak nogometna velesila i žalosno je da nas se tretira kao nogometne pijune. Nadamo se kako je sve opisano zamijetio i naš legendarni Zvone Boban koji će to znati prenijeti svojim kolegama u UEFA-i.
I ovom prigodom treba iskazati zahvalu našim navijačima koji su cijele utakmice zdušno pjevali i navijali za svoju momčad. Nisu posustajali ni onda kada je Hajduk gubio, kao ni onda kada je utakmica bila posve izgubljena, pa ni na kraju kada su svoje navijanje završili pjesmom “Ima jedna duga cesta“.
Bilo je lijepo vidjeti strastveno navijanje naših uglavnom mladih navijača, ali i veliko razočaranje zbog opisane nepravde koju smo doživjeli u Ženevi.
Fenix-magazin/SIM/ Fra Gojko Zovko
