Film “Sve je bio dobar san”, redatelja Branka Ištvančića i producenta Antuna Ivankovića na održanom 7. Festivalu hrvatskih katoličkih filmova Trsat 2016., u Rijeci, pred prepunim klaustrom franjevačkog samostana dodijeljeno je veliko priznanje. Film je dobio tri nagrade: Grand Prix za najbolji film festivala, nagradu za najbolju režiju i nagradu za najbolju glazbu.
Potresan, intiman i dirljiv dokumentarac “Sve je bio dobar san” nije samo film s pričom iz početka Domovinskog rata, već je to prikaz plemenitog htjenja i svojevrsnog križnog puta mladića koji se žrtvovao za stvar u koju je vjerovao. Vjera i žrtva snažno dominiraju pričom ovoga filma i tjeraju svakog gledatelja da proživi tragediju ubijenog sina i ožalošćene majke u potrazi za njegovim kostima. Ima u tom filmu puno biblijskoga što će nas navesti na razmišljanja o ovoj priči i njenim sudionicima.
Najboljim redateljem žiri je jednoglasno proglasio Branka Ištvačića, koji nije ovim filmom samo potvrdio svoj status jednog od najboljih hrvatskih suvremenih dokumentarista, već je napravio značajni iskorak naprijed. Slobodno se može reći da je ovo do sada njegov najbolji dokumentarac u kojem je iskazao svoje autorsko sazrijevanje.
U ovom filmu prati dolazak mladog francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera u Hrvatsku, njegova promišljanja, tragiku ljudske humanosti i srpska zvjerstva u Vukovaru te mučeničku smrt toga mladića na Ovčari. Sve je to iskazano kroz emotivnu vizuru njegove majke Lyliane Fournier koja u filmu traga za informacijama kako bi došla do posmrtnih ostataka svog sina te ga dostojno pokopala.
Oduševljava način na koji on svoju junakinju vodi kroz film, precizno gradi atmosferu tužne priče u kojoj povremeno kresnu iskrice radosnog sjećanja i vedrine uspomena. Ištvančić također, besprijekorno vodi i svoje suradnike kroz film koji vrhunski odrađuju zadatke dajući ono najbolje od svoga umijeća. Ovaj film sjaji kao zvijezda vodilja koju treba sljediti u budućim filmskim ostvarenjima na teme vezane za Domovinski rat.
Za isti film nagrađen je i najbolji skladatelj Dalibor Grubačević. Originalna glazba filma o križnom putu plemenitog mladog Francuza i hrvatskog dragovoljca, te tužnom putu njegove majke prema mjestu zločina Grubačević je popratio nadahnutom i nenemetljivom glazbom koja je sjajno dočaravala atmosferu jedne tragedije. Iako je skladatelj ovdje bio instrumentalistički asket, emotivnost njegovih melodija i nota prštala je emocijama majke u potrazi za zemnim ostacima svoga sina.
Film je Branko Ištvančić sa svojim suradnicima ostvario na najvišoj umjetničkoj razini uspostavljajući tako visoki kriterij za buduće filmove na slične teme“.
Fenix/Antun Ivanković
