Odrađivanje Erasmus stručne prakse za studente u nekoj od inozemnih ustanova, institucija ili poduzeće, odlična je prilika za razmjenu znanja, kulture i zbližavanje raznih naroda i narodnosti, ali i za stjecanje vlastitog životnog iskustva.
Potvrda tome je i Filip Bunjevac, student marketinga i komunikacije na Poslovnom veleučilištu Zagreb, čiji je domaćin bio Hrvatski centar gradišćanskih Hrvata u Beču.
„Na Erasmus praksu u Hrvatski centar došao sam po preporuci moje prijateljice Jelene Duvnjak iz Zagreba, koja je svojevremeno i osobno radila u Hrvatskom centru i bila puna pohvala za gradišćanske Hrvate“, rekao je za Večernji list Filip Bunjevac, koji je prije tri godine bio i polaznik Syria: SCOOL akademije, namijenjene pomoći studentima pri integraciji u poslovni svijet. Njemu je, kako nam je rekao, Styria:SCOOL dobra potvrda da su marketing i komunikacija pravi izbor za njegovu poslovnu budućnost, a dokaz njegove ambicioznosti je i činjenica da je uvršten u top 3 studenta akademije, te je nagrađen stipendijom.
Nije isključeno i da ponovno navrati u Hrvatski centar k gradišćanskim Hrvatima, kako kaže, kao posjetitelj, a možda i kao vanjski suradnik, jer kako nam je istakao prijateljstvo i ljubav prema gradišćanskim Hrvatima „tek je počelo“ i što se njega tiče „nikada neće završiti“.
Bunjevca su, naime, u četiri mjeseca koliko je bio na praksi u Hrvatskom centru, gradišćanski Hrvati, koje je sreo prvi put u životu, jednostavno fascinirali.
Zašto? Upitali smo tog agilnog i ambicioznog zagrebačkog studenta pred diplomom.
„Gradišćanske Hrvate sam gledao o proučavao putem emisija emitiranih na HRT-u i ORF-u, a njihova su mi kultura i jezik bili toliko zanimljivi da sam ih želio pobliže upoznati, odgovorio je Bunjevac dodavši:
„Posebno zanimljiv mi je bio njihov jezik, koji se je govorio prije gotovo 500 godina i na području Hrvatske, na jednoj strani sličan standardnom hrvatskom jeziku, a na drugoj pomalo egzotičan“.
Napomenuo je kako se je tijekom prakse u Hrvatskom centru trudio naučiti i pokoju riječ gradišćanskohrvatskog jezika, koji je kako mu se čini „pravo, ali nedovoljno prepoznato bogatstvo“ ove hrvatske narodne manjine u Austriji.
„Radio sam dosta istraživanja iz Hrvatskih novina, tjednika gradišćanskih Hrvata i ostao zadivljen kako ova narodna manjina čuva i njeguje svoj jezik, kulturu i tradiciju. Posebno folklornu, dugu i bogatu, kroz stare napjeve, ples i narodne nošnje“, rekao je Filip Bunjevac, koji je u Hrvatskom centru sjedio do prostora gdje je dvojezični Dječji vrtić „Viverica“.
„Bio sam svakodnevno u doticaju s tom djecom i odgojiteljicama, koje ih brižno educiraju, između ostalog i putem raznih radionica“, naglasio je dodavši:
„Upravo to prenošenje jezika, kulture i hrvatskog identiteta na mlade naraštaje budi nadu da će gradišćanski Hrvati opstati još mnogo, mnogo stoljeća“.
Za Filipa je Erasmus praksa, kako je rekao, bila „mnogo više“ od uobičajene prakse, koju treba odraditi.
„ U Beču sam stekao sjajna prijateljstva i toliko toga naučio o kulturnom i drugom bogatstvu na ovim prostorima, na čemu prije svega moram zahvaliti mojim, dragim gradišćanskim Hrvatima i svim djelatnicima Hrvatskog centra.
„Sretan sam da sam bio dio ove lijepe priče“, zaključio je Filip Bunjevac koji planira uskoro u Zagrebu obraniti svoj diplomski rad i započeti svoju poslovnu karijeru.
Fenix-magazin/Snježana Herek
