Sjećam se i boljih dana!
Cijenjena urednice, Vaš tekst o Sajmu knjiga je objektivan, slično mislim o sadašnjem stanju i sam. Desetljećima sam na izložbi, ponajviše zbog hrvatskog štanda, a onda obiđem njemačke, austrijske, švicarske, ruske, talijanske štandove. Nemar za obične posjetitelje hrvatskog štanda subotom i nedjeljom počeo je s dolaskom kukurikavaca na vlast. Prošle godine sam pitao službenika na štandu za program za “obične goste”. Odgovorio mi je, da za običnu raju nema više ništa. Službeni program završio je u četvrtak. Potužio sam se mailom zamjeniku ministrice kulture u Zagrebu. Nikakvog odgovora. Stanje se još pogoršalo ove godine. Štand je bio još manji, programa nikakvog. Barem se moglo dobiti kataloge i kupiti knjige. U Vijencu se moglo pročitati, da je u službenom programu nastupio mladi marksist Srećko Horvat, za njih već “filozof”. Smušeni govor kao nekoć u mladog Marxa.
Sjetih se boljih dana na hrvatskom štandu, kamo dolazim već koje desetljeće. Posjetitelji su mogli subotom i nedjeljom vidjeti i čuti hrvatske pisce poput g.V.Nikolića, g.I.Aralice, g. N.Fabria, g.M.Gavrana i dr. Bilo je mjesta za ugodne razgovore, uz kolačiće i štapiće, a znalo je biti i hrvatskog pršuta i vina. To su bila vremena.
Juraj Planinac
