Pod naslovom „Evo opet pet do dvanaest“ Michael Martens, specijalizirani dopisnik za zemlje jugoistočne Europe sa sjedištem u Beču objavio je danas (utorak, 12. siječnja) u tiskanom izdanju Frankfurter Allgemeine Zeitunga zanimljiv prilog o stanju u Bosni i Hercegovini.
Odmah na početku tekst Martens piše kako „Bosna i Hercegovina ima neko svoje posebno računanje vremena: tamo je već godinama pet do dvanaest“.
-Ovih dana ta zemlja se ponovno našla u naslovima članaka zbog migranata koji se tamo potucaju. Ali i mimo tih događaja Bosna je opisivana atmosferom sudnjega dana: tako se govori da u toj zemlji, u kojoj će političar CSU-a Christian Schmidt preuzeti nadzor kao “visoki predstavnik” međunarodne zajednice, “gotovo ne postoji mogućnost državnog upravljanja”, te da joj predstoji „katastrofa“. Kažu, rat koji je opustošio zemlju od 1992. do 1995. mogao bi uskoro ponovno izbiti, piše Martens.
-Još kad je 2008. godine Kosovo postalo neovisno, neki su vjerovali da je raspad Bosne definitivna stvar. Kad su se Bundeswehr i druge zapadne vojske 2012., nakon više od desetljeća stalne nazočnosti, povukli, ponovno se prorokovala ratna opasnost. Svim tim crnim predviđanjima usprkos, u zemlji se održao mir te je ona doživjela nekoliko mirnih izbora bez krvavih incidenata. Je li onda sve u redu? Nipošto. Mnogi ljudi napuštaju zemlju jer je smatraju korumpiranom i neučinkovitom. Plaće su među najnižima u Europi. Sve zemlje u regiji pate od takvih problema. Ali samo u slučaju BiH postoje opetovani zahtjevi da Zapad mora odmah intervenirati s puno sredstava kako bi se spriječio navodno prijeteći kolaps države – i to po mogućnosti dekretom. Neki bi četvrt stoljeća nakon završetka rata tamo ponovno slali nove vojne jedinice, piše Martens uspoređujući BiH sa Belgijom.
-Poput Belgije, BiH nikad neće biti država kojom se može “vladati” odozgo. Bošnjaci, od kojih se većina definiraju kao muslimani, čine većinu u Bosni s dobrih pedeset posto stanovništva. Gotovo trećina stanovništva su Srbi, oko 15 posto Hrvati, jedni pravoslavci, a drugi katolici. Pokušaji potiranja tih identiteta već su jednom propali Habsburgovcima kao i titoistima. Zanesenjačke predodžbe o “jedinstvenoj bosanskoj naciji” i centraliziranoj državi jednako su nerealne kao i očekivanja da bi se narodi Europe u dogledno vrijeme mogli stopiti u jednu europsku naciju, ustvrdio je Martens.
Pišući dalje o kršenju prava manjina u BiH, Martens navodi kako se u Bosni i Hercegovini „takva prava godinama demoniziraju kao nacionalistička stremljenja, često sa semantičkim opravdanjem: da Srbi i Hrvati nisu manjine, već “konstitutivni narodi” Bosne, da govore i istim jezikom“. Prema toj logici, broju od gotovo 550 000 Hrvata u BiH pripada manje prava nego li što pripada 1,2 milijuna Mađara u Rumunjskoj. A zbog čega to? Jer su jedni “konstitutivni narod”, a drugi su “manjina”? Neki se sada nadaju da će ustavna reforma pod američkim vodstvom iz temelja promijeniti BiH. Nade se polažu u Joea Bidena, koji je devedesetih godina stekao velike zasluge u Bosni osudivši srpsku agresiju na tu zemlju dok su mnogi još šutke promatrali.
Martens drži da „čak i kad bi Washington protivno očekivanjima ponovno preuzeo vodeću ulogu, neka oktroirana ustavna reforma teško bi bila provediva protivno EU“. Za vanjsku politiku EU vrijedi naime načelo jednoglasnosti, a članica Hrvatska kao članica EU odbacuje unitarističke koncepcije za Bosnu te želi još i ojačati pravila proporcionalne zastupljenosti bosanskih Hrvata, napisao je Martens koji svoj prilog u FAZ-u završava zaključkom:
-Onaj tko opominje Srbe i Hrvate da poštuju teritorijalnu cjelovitost Bosne, a sam dovodi u pitanje ustavno uređenje, igra se vatrom. Stabilizirajući bosanski federalizam i ustavna prava veta Srba i Hrvata neki zabacuju kao nepoželjni preživjeli učinak mirovnog sporazuma iz 1995. godine, kojega treba prevladati. Poteže se čak i kvalifikacija o “tiraniji manjine”. Međutim, federalizam i decentralizirane strukture upravo su protivnost tiraniji, što se može vidjeti iz mnogih europskih primjera. Europsko “jedinstvo u različitosti” mora ostati rješenje i u Bosni. Ta različitost već cijeli jedan naraštaj održava mir u Bosni. Tko se odrekne tog konsenzusa, stvarno će dovesti tu zemlju u opasnost, napisao je Martens.
Fenix-magazin/SIM/FAZ
