Prije točno pola stoljeća Njemačka je napravila korak prema ublažavanju potpune zabrane distribucije pornografije, uvođenjem ograničene licence, prenosi Njemačka novinska agencija (dpa)
Dana 28. siječnja 1975. konačno je stupio na snagu izmijenjeni paragraf 184. Kaznenog zakona koji je 1973. usvojio Bundestag uz protivljenje oporbenih demokršćana (CDU/CSU).
Zabrana se i dalje odnosila na prodaju pornografskih materijala na mjestima dostupnim maloljetnicima, poput kioska, kao i na distribuciju putem radija i televizije.
U socijalističkoj Istočnoj Njemačkoj (DDR) pornografija je cijelo vrijeme bila službeno zabranjena.
“Razlika između ‘meke’ i ‘tvrde’ pornografije imala je za cilj pojednostaviti tumačenje zakona”, objašnjava povjesničar kulture Paul M. Horntrich. Kažnjavalo se samo ono što se smatralo društveno štetnim.
Radilo se o materijalima koji bi mogli dovesti do kaznenih djela, poput seksualiziranih prikaza nasilja, životinja i djece.
Obična pornografija, s druge strane, postala je dostupna odraslima.
Njemačka je promjene uvela relativno kasno, ali nije previše zaostajala za drugim zemljama, ističe Horntrich koji je doktorirao na temu pornografije na Sveučilištu u Beču.
Iako je zakon donesen dvije godine prije stupanja na snagu, proces je bio dugotrajan zbog pravnih prepreka.
Naime, Njemačka je 1923. godine pristupila međunarodnom sporazumu o suzbijanju distribucije nemoralnih publikacija, koji je morao biti raskinut kako bi se dopustila liberalizacija.
Ugovor je istekao 25. siječnja 1975. godine.
“Otprilike u isto vrijeme kad i Njemačka, Francuska, Italija i Portugal proveli su liberalizaciju”, kaže Horntrich, dok je Austrija započela djelomičnu liberalizaciju 1977. godine.
Do ranih 1990-ih, druge su zemlje ukinule potpune zabrane pornografije i ublažile svoje zakone.
Globalni pionir bila je Danska, poznata po svojoj tradiciji “frisind” (slobodoumnog mišljenja), objašnjava povjesničar Detlef Siegfried.
Već 1967. Danski parlament dopustio je objavljivanje pornografskih tekstova, dok su fotografije legalizirane 1969. Švedska je 1971. slijedila primjer Danske.
Od kraja šezdesetih do sredine sedamdesetih bile su velike “seksi turneje” od Njemačke do Danske.
Povjesničar Zifgrid citira dio intervjua iz 1969. koji je publicist Henry M. Broder, koji je i danas aktivan, vodio s trgovcem u Kopenhagenu za ciriški underground magazin Hotcha!.
Kako je tada izjavio Leo Madsen, otprilike 40 ljudi po autobusu dolazilo je u njegovu trgovinu iz Zapadne Njemačke.
“Gledaju časopise i pričaju o njima. ‘Jesi li vidio ovo? To je nečuveno, ovako nešto treba zabraniti, đubre, ovo se ne smije prikazivati!’
Nakon sat-dva vraćaju se isti ljudi, prvo oprezno gledaju oko sebe, a onda kažu “daj mi ovaj časopis i onaj tamo”. Svima se žurilo, “sat posla u vreći i tutnjava”.
Važan presedan u Njemačkoj bila je presuda Fanny Hill iz 1969. godine, kada je Savezni sud odlučio da država više ne bi trebala nametati određeni seksualni moral kroz kazneni zakon.
Presuda je označila odstupanje od moralnih načela u zakonodavstvu, s idejom da odrasli mogu sami odlučiti što žele konzumirati. Država intervenira samo u slučajevima društveno štetnih sadržaja.
Fenix-magazin/MMD/Hina
