Prošlo je gotovo 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata, ali građevinski radnici u Njemačkoj svako malo naiđu na neku od bombi zaostalih uglavnom iz tog sukoba, piše Njemačka novinska agencija(dpa).
To svaki put znači evakuaciju, napetost i strah. Koliko dugo će trajati?
Pa, jako dugo. Što je još gore, zaostale bombe s vremenom postaju opasnije.
“Bojimo se da će upaljači s vremenom postati sve osjetljiviji zbog korozije”, rekao je u razgovoru za dpa Robert Molitor , šef službe za uklanjanje eksploziva savezne zemlje Mecklenburg-Zapadno Pomeranije.
“U tom slučaju detonaciju može izazvati ne samo pritisak na detonator, već i kretanje same bojeve glave”, kaže Molitor.
Stoga su bombe, granate i drugi neeksplodirani projektili danas barem jednako opasni kao što su bili četrdesetih godina prošlog stoljeća.
“Eksplozivi poput TNT-a kemijski su stabilni. Čak i da čekamo još 100 godina u nadi da će se raspasti, uzalud bismo čekali”, objašnjava stručnjak. “Eksploziv je aktivan kao i prvog dana i napravit će rupu iste veličine kao i tada.”
Njemački pirotehničari svake godine deaktiviraju tisuće projektila – u prosjeku oko 1300 tona. Većina neeksplodiranih ubojnih sredstava zaostala je od masivnog savezničkog zračnog bombardiranja 1942.-45.
Deaktivacija obično prolazi bez komplikacija, ali povremeno uz evakuaciju kvartova u gradovima i zatvaranje prometa. Ne zna se koliko je streljiva još pod zemljom.
Ove je godine samo u Bremenu otkriveno oko 340 bombi i granata, te oko 350 kilograma druge borbene opreme. Možemo reći da svaki dan nešto nađemo, kažu u gradskoj policiji.
Slično je i u drugim njemačkim gradovima koji su često bili na meti savezničkih zrakoplova.
U Hamburgu su stručnjaci ove godine uklonili više od 200 bombi i granata, au Brandenburgu 140 velikih bombi, 800 zapaljivih projektila, brojne mine, 11.400 raketa i 37.000 granata.
“Ta zaostala imovina rijetko je problem, čak i kad se grubo iskopa bagerom”, kaže Molitor. Nesreće se ipak događaju, ponekad i teške.
U Göttingenu su 2010. u eksploziji bombe poginula tri stručnjaka za razminiranje. Prošle je godine u Münchenu tijekom izgradnje željezničke pruge eksplodirala avionska bomba, pri čemu je nekoliko ljudi teško ozlijeđeno.
Iz Molitora kažu da su građevinske tvrtke postale puno opreznije i redovito pregledavaju zemljište prije početka radova. Nekad su samo držali asa, ali godine iskustva su ih naučile da ne riskiramo bez razmišljanja, rekao je Molitor.
Udruga graditeljstva je 2014. godine usvojila dokument kojim skreće pozornost članovima na skrivene opasnosti kopanja. Taj dokument uključuje i popis oko 1000 gradova i mjesta u kojima vjerojatno ima zaostalih eksplozivnih naprava.
Procjenjuje se da ga ima još oko 100.000 tona, a da će se idućih godina graditelji sve češće susresti s bombama jer se množe planovi za širenje željeznica, optičkih kabelskih mreža i proizvodnju generatora iz obnovljivih izvora energije. .
Ilustracije radi, Molitor je rekao da samo u Mecklenburg-Predpomorjanskoj služba za uklanjanje eksploziva kategorizira 38.000 hektara kao jako opterećeno, a od toga je 28.000 hektara pod šumom.
“Trebat će nam 20 godina da zaštitimo ruralne zajednice”, rekao je, ali u gradovima to jednostavno nije moguće. “Instrumenti nas upućuju na geomagnetske anomalije, na primjer kada ispod tla ima metala, a ima ga posvuda u gradovima.”
Zgrade izgrađene neposredno nakon rata lako mogu imati bombu ispod temelja. Tada nitko nije namjerno provjeravao teren, kaže Molitor. “Cijenim da ćemo još 100, možda 150 godina, nalaziti bombe u gradovima.”
Fenix-magazin/MMD/DPA
