Četiri stvari opterećuju racionalno ponašanje europske politike: strah da ne bude proglašena antisemitskom, islamofobnom, antiliberalnom i antiameričkom.
Za Fenix-magazin.de piše: Dr. fra Luka Marković
Ponašanje europske politike nakon zadnja događanja u Gazi je očito uvjetovano strahom od mogućnosti da ne bude proglašena antisemitskom. U suprotnom je već poodavno morala zauzeti drugačiji stav prema ponašanju Izraela u Gazi. Užasan zločin Hamasovih terorista ne može biti razlogom za šutnju europske politike o onome što se svakodnevno događa u Gazi. Mnogi Europljani snose odgovornost za stradanje Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata. Pa ipak to ne može i ne smije biti razlog za šutnju o teroru nad djecom, ženama i civilima koji se sustavno događaju u Gazi.
Šutnja ili olako prelaženje preko stradanja civilnog stanovništva na tom malom, prenaseljenom prostoru, umanjuju vrijednost priče europske i zapadne politike o demokraciji, slobodi, humanizmu i ljudskim pravima. Popuštanje trenutnoj arogantnoj politici Netanjahua nije u interesu mira u svijetu, mira u Europi, pa niti u samom Izraelu.
Od kuda dolazi mržnja islamskog svijeta prema zapadnoj civilizaciji
Europska politika bi se morala suočiti s ozbiljnim povijenim činjenicama, ukoliko ne želi navući na sebe mržnju islamskog svijeta, pogotovo arapskih muslimana. Razlog za određeni antagonizam muslimanskog svijeta, pogotovo onoga arapskog, prema zapadnim zemljama treba tražiti i u povijesnim zločinima koje su Europljani počinili u vrijeme kolonijalizma, napose Francuzi i Englezi, ili koje čine neke današnje zapadne zemlje, pokušavajući određivati što je ispravno i humano, iza čega se često krije samo profit.
Veliki dio mržnje prema zapadnoj civilizaciji od strane islamskog svijeta dolazi upravo zbog neriješenog palestinskog pitanja, o kojem europska politika šuti. Rješenjem palestinskog pitanja, stvaranjem dviju suverenih država, na temeljima međunarodnog prava i pravednosti, Izraela i Palestine, ublažila bi se mržnja muslimanskog svijeta i prema samoj Europi.
Prepustili ih sami sebi
Istina, i kad europska politika zauzme odlučniji i kritičniji stav prema trenutnoj politici Izraela, ostat će određeni problemi s pridošlim azijskim i afričkim neprosvjećenim islamom u Europi. I to prije svega zbog civilizacijskih pogleda na život. Ono što je propušteno glede ozbiljnijeg rada na području integracije kod masovnijeg dolaska azijskih i afričkih muslimana, teško će se ispraviti danas. Europska politika se odnosila prema svim migrantima, kako iz Azije i Afrike tako i iz Europe, na isti način, prepuštajući ih same sebi, bez razmišljanja o tome da migranti, ali i pridošli radnici iz pojedinih zemalja, donose sa sobom svoje tradicije, specifičan odnos prema religiji i kulturi.
To da se netko iz političkih ili ekonomskih razloga pobjegao iz svoje domovine, ne znači da je automatski odbacio i ono što se ne uklapa u sekularno i liberalno europsko društvo, kao što je, recimo, vrlo upitni pogled na ulogu religije u kreiranju društvenog života. Pogotovo se to odnosi na one koji su došli profitirati od europskog ekonomskog blagostanja, uvjereni da su nadmoćni u odnosu na druge, jer pripadaju, navodno, pravoj religiji.
Onaj tko tako razmišlja, taj se osjeća obaveznim pridobiti i druge za svoju vjeru i tradiciju. Ono čega se kršćanstvo zahvaljujući prosvjetiteljstvu i demitologizaciji poodavno odreklo, islam nije. Obuzeti stvaranjem kapitala i profita, europski političari nisu razmišljali o tome, niti su s obzirom na svoje nametnuto liberalno razmišljanje bili sposobni shvatiti što će se s vremenom dogoditi. Uvjerenje kako će se također i svi pridošli muslimani prilagoditi liberalnom i sekularnom europskim društvu, pokazalo se s vremenom pogrešnim.
Pokušaji da se isprave pojedini propusti nailaze danas na vrlo žestok otpor muslimanskih konzervativnih krugova u Europi i svijetu, koji se rado služe pričom o islamofobiji, te na taj način sprječavaju rješavanje nagomilanih problema. Jačanje desnih, pa i onih opasnih stranaka u europskom društvu, jest posljedica krivog djelovanja europske politike iz prošlosti, naivnog uvjerenja kako će sve religije prihvatiti europsko sekularno društvo. Problem opterećuje i sve izraženiji liberalizam u europskom društvu, koji je uspio potisnuti one vrijednosti koje su bile temelj društvenog života.
Situacija će se zaoštravati
Obitelj, zajedništvo, generacijska solidarnosti su postali strani prosječnom europskom čovjeku. I dok se europsko društvo raslojava zahvaljujući i onim upitnim pogledima na život, jača utjecaj muslimanskog religijskog razmišljanja, pa čak i onog nespojivog s europskim demokratskim i sekularnim usmjerenjem. U kontekstu zadnjih događanja, sve agresivnijih istupa pojedinih muslimanskih grupacija, teško je vjerovati da će problemi biti brzo riješeni. Što više situacija će se zaoštravati, jer će europsko domicilno stanovništvo, koje je izgubilo tradicijske vrijednosti, tražiti rješenje problema u desnim strankama, pa i onim koje bi mogle dovesti do sukoba s radikalnim muslimanima. Uostalom, pokazat će se s vremenom da dobro organizirane demonstracije protiv AFD neće uroditi plodom.
Tek ozbiljan pristup rješavanju nagomilanih problema koji su se pojavili s masovnim migracijama, mogao bi udaljiti birače od te desničarske stranke. Tu je i četvrti problem koji opterećuje europsku politiku. To je slijepa odanost američkim interesima. Nažalost, Europi nedostaju danas političari koji bi znali dobro surađivati s Amerikancima, dajući jasno do znanja da svi američki interesi nisu ujedno i europski. Svojevremeno je kancelar Gerhard Schröder odbio sudjelovati u napadu na Irak.
S današnjeg gledišta bila je to ispravna odluka, jer je napad bio motiviran lažnim vijestima kako Irak posjeduje kemijsko i biološko oružje. Nažalost, napad na Irak je potisnuo sunitsku manjinu u Iraku i doveo na vlast šijitsku većinu, koja je danas odana Iranu. Poraz sunita izrodio je ekstremne islamističke pokrete poput ISILA, koji su danas velika prijetnja miru u islamskom svijetu, ali i u Europi.
Veliko je pitanje kako će završiti rat u Ukrajini, i kakve će imati posljedice po Europu. Upravo bi i takva mogućnost trebala biti povodom europskim političarima za promišljanja o tome kako doći do mira u Ukrajini i zaustaviti krvoproliće. Amerika je daleko. Neće osjetiti velike posljedice sve da stvari krenu kako ne treba. Doista je vrijeme za ozbiljnu europsku politiku prije nego vrag uzme u potpunosti konce u svoje ruke. Vrijeme je da se malo više pažnje posveti rješavanju gorućih političkih problema, a manje naturanju upitne liberalne ideologije koja još više dijeli ionako „zavađeno“ europsko društvo.
Fenix-magazin/MD/ Dr. fra Luka Marković
