Hrvatski Centar Beč i GBW-Manjine sinoć su organizirali program „Europa na kauču“, gdje su ugostili hrvatskog pisca Edu Popovića i austrijskog nakladnika Lojze Wiesera. Razgovor s njima je vodila mlada umjetnica Romana Schweiger, a za prijevod je zaslužna Katarina Tyran. Program „Europa na kauču“ je osmišljen kao razgovor i diskusija o Europi u kojoj živimo, ali i o Europi u kakvoj želimo živjeti. Glavna okosnica razgovora na kauču je kultura: glazba, film, književnost i arhitektura.
Edo Popović, bosanskohercegovački pisac koji trenutno živi u Zagrebu, čitao je ulomak iz svog najnovijeg romana „Lomljenje vjetra“, futurističke vizije Hrvatske 2020. godine. Njegova vizija Hrvatske, ali i Europske budućnosti je vrlo mračna, a glavna maksima takvoga svijeta jest „zločin+nastranost+spektakl=novac“. Kao pisac s iskustvom ratnog reportera, Popović se nadao da će hrvatska država dozrijeti u svojih skoro 25 godina postojanja, no gorko je razočaran činjenicom da više od milijun ljudi u Hrvatskoj živi u siromaštvu. Popović je u razgovoru s Schweiger i Wieserom izrazio skeptičnost oko hrvatskog članstva u Europskoj Uniji, riječima: „Prekasno se Hrvatska ukrcala na brod koji tone.“ Smatra da Europom vladaju oni koji ne čitaju knjige i ne bave se kulturom, o kojoj je uostalom i bilo riječ u „Europi na kauču“. Europom u cijelosti vlada šačica ljudi, koju nitko nije izabrao, kao što su članovi Europske komisije. No, naglasio je da postoji razlika između običnih građana i vladara – mi smo bolji od onih koji nas predstavljaju u politici.
Drugi sugovornik, austrijski nakladnik Lojze Wieser, podrijetlom koruški Slovenac, ipak je imao optimističnije viđenje Europe. Europsku Uniju vidi kao područje bogato manjinama, i smatra da su manjinski jezici ono što je u Europi bitno. Europska Unija, po njegovom mišljenju, zanemaruje kulturni aspekt jezične različitosti, i bavi se samo politikom, ekonomijom i gospodarstvom. Kao osnivač Naklade Wieser upućen je u ovu tematiku, budući da su mu specijalnost male književnosti, s naglaskom na slavenski Jug i istočnu Europu. Sudionici „Europe na kauču“ složili su se da Europska Unija ulaže malo novca i volje u promociju kulturne i jezične raznolikosti, prije svega na području izdavaštva. Upravo u njegovanju jezične različitosti vide budućnost Europe, jer ipak su naše manjine mjerilo naše slobode.
BIOGRAFIJE SUDIONIKA:
Edo Popović (Livno, 1957.) je bosanskohercegovački pisac koji trenutno živi u Zagrebu. Studirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu komparativnu književnost i hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti. Sredinom osamdesetih bio je jedan od pokretača i urednika književnog časopisa Quorum. 1987. objavljuje prvu knjigu priča „Ponoćni boogie“, kojom je stekao status kultnog autora osamdesetih. Od 1991. do 1995. svoje ratne reportaže s hrvatskih i bosanskohercegovačkih ratišta objavljuje u relevantnim hrvatskim novinama i časopisima. 2000. g. objavljuje drugu knjigu priča „San žutih zmija“, a godinu dana kasnije knjigu autobiografske proze „Kameni pas“. 2002. objavljena je novela „Koncert za tequilu i apaurin“, a dvije godine kasnije i „Plesačica iz Blue Bara“. Napisao je romane „Izlaz Zagreb jug“ (2003.) i „Dečko, dama, kreten, drot“ (2005.). U suradnji s underground crtačem Igorom Hofbauerom objavio pet svezaka ilustriranih kratkih priča: „Klub“,“ Ako vam se jednom na vratima…“,“ Gospa od Bluda“, „Betonske priče“, „Dvije priče“.
Romana Schweiger rođena je 1985. u Austriji, te je odrasla u dvojezičnom okruženju (njemački i hrvatski jezik). Na sveučilištu u u Beču studirala je međunarodni razvoj, rodne studije, povijesti umjetnosti i kulturne studije. U Beču je završila i College of Art and Design s naglaskom na dizajn tekstila; a stekla je diplomu prvostupnika tekstilnog dizajna na
sveučilištu u Derbyju (Engleska),i magisterij likovne umjetnosti. Imala je nekoliko samostalnih i skupnih izložbi i nekoliko čitanja vlastite poezije.
Lojze Wieser (Klagenfurt, 1954.) je austrijski nakladnik i pripadnik slovenske nacionalne manjine. Od 1969. do 1972. se školovao za knjižara u Celovcu i u Beču. Od 1981. do 1986. je vodio Nakladu Drava (Založba Drava) iz Klagenfurta. 1987. je tamo osnovao Nakladu Wieser (Založba Wieser, Wieser Verlag). Specijalnost su mu male književnosti, s naglaskom na slavenski Jug i istočnu Europu. Od 2000. godine prevodi i autore s područja bivše Jugoslavije: Krležu, Andrića, Desnice, Matvejevića i ostalih.
