Etno sastav Makara, koji iz Tolise u Bosanskoj Posavini spaja ljubav prema glazbi i tradicijskoj baštini, javnosti je postao poznat s pjesmom Posavko djevojko. Sastav čine Krunoslav Oršolić Makarić, te njegov brat Mario Oršolić i Tea Dominković, a povremeno s njima nastupa i Krunoslavov i Marijov otac Tunja Oršolić Makarić.
U razgovoru za Fenix-magazin, pjevač benda Krunoslav Oršolić Makarić kaže kako je njihova glazba inspirirana narodnim napjevima i običajima Posavine, prenoseći duh prošlih vremena kroz suvremeni glazbeni izričaj. Premijera spota i pjesme naišla je na iznimno pozitivan odjek, a kroz Makaru članovi obitelji nastavljaju bogatu tradiciju očuvanja kulturnog identiteta svog kraja.
Razgovarala: Lucija Koturić
Recite nam nešto o etno sastavu Makara i vašoj pjesmi Posavko djevojko koja je naišla na jako pozitivnu reakciju u javnosti?
Etno sastav Makara, pored mene, čine brat Mario i Tea Dominković, a povremeno s nama zasvira i tata, Tunja Oršolić Makarić. Brat je inače diplomirao glazbenu kulturu na Umjetničkoj akademiji u Osijeku te se glazbom i kulturnom djelatnošću bavi cijeli svoj radni vijek. Tea Dominković je studentica 5. godine na Grafičkom fakultetu u Zagrebu i perspektivna mlada glazbenica iznimnih vokalnih sposobnosti. Ja sam diplomirani informatičar, a budući potičem iz glazbene obitelji koja posebno njeguje tradicijsku kulturnu baštinu svoga kraja, nekako je bilo prirodno da i ja završim u svijetu glazbe i tradicijske baštine. Mogu slobodno reći da nas je u projektu Makara okupila ljubav prema glazbi, tradiciji i Posavini. Nadahnuće za svoju glazbu nalazimo u običajima i kulturnoj baštini posavskog podneblja, a svojim skladbama kroz osobni pristup tradiciji nastojimo oživjeti posavski duh prošlih vremena spajajući posavske glazbene motive sa suvremenim glazbenim smjerovima. Na spomenutom tragu nastala je i pjesma Posavko djevojko, točnije na motivima narodnog napjeva Oj curice dinati koji se u Posavini izvodi uz pratnju tambure (šargije) i violine te uz čiju melodiju Posavci od pamtivijeka plešu svoje izvorno kolo Na dvi strane. Za premijerno predstavljanje svoje nove pjesme snimili smo i video spot koji upotpunjujući glazbeni sadržaj približava ljepotu ravne Posavine, njezinu bogatu narodnu nošnju, običaje i kulturni identitet. Posebno smo ponosni na činjenicu što smo cijeli projekt iznjedrili u svojoj produkciji, od početne ideje do završne realizacije. Nakon što su pjesma i spot ugledali svjetlo dana te naišli na pozitivnu reakciju javnosti, okrenuli smo se ka novim projektima i pripremama novih pjesama, koje su također nadahnute motivima iz života posavskog sela.
FM: Zbog čega ime Makara?
Makara je naziv za dio skele/kompe, u nekadašnja vremena drveni okovani točak/ kolotur preko koga je klizio drot tj. jako skelsko uže. Skela je plovila preko makare i drota te spajala dvije obale Save. Makara je inače pravljena od najčvršćeg materijala kako bi skela bila što sigurnije pričvršćena za drot tj. kako ju ne bi odnijela voda. Također, Makara je i nadimak našega prapradjeda, koji je isti dobio po spomenutom dijelu skele. Sve obitelji poslije našega prapradjeda Makare nose seoski nadimak Makarići. S jedne strane čvrsta i postojana, kroz povijest je spajala desnu i lijevu obalu Save, sudjelujući u stvaranju i oblikovanju našeg posavskog kulturnog identiteta. S druge strane, predstavlja i osobnu vezu s našim precima.
FM: Makara nam dolazi iz Tolise, a u svojim nastupima ponosno ističete i predstavljate kulturni identitet toliškoga kraja, stoga nam recite nešto malo više o tom duhovnom i kulturnom središtu Bosanske Posavine?
Tolisa se nalazi u središtu ravne Posavine, nedaleko od Orašja, a prvi put je spomenuta 1244. godine u Povelji ugarskog kralja Bele IV. pod nazivom „terra tolys“, što znači mutna, blatna, to jest močvarna zemlja. Toliški kraj kao kulturno i duhovno središte započeo je svoj uspon osnivanjem Župe Tolisa 1802. godine, kojoj su pripadala sela od Vidovica i Kopanica na istoku do Pruda na zapadu.
Godine 1823. u Tolisi je osnovana prva pučka škola u Bosni i Hercegovini. Za potrebe obrazovanja, njezin osnivač fra Ilija Starčević, izgradio je posebnu zgradu, prvu takvu u cijeloj ondašnjoj Bosni, a zaposlio je i civilnog učitelja, Iliju Boričića iz Cernika kod Nove Gradiške (Slavonija) te je iz Hrvatske preuzeo i nastavni plan i program. Dakle, riječ je o prvom sustavnom obrazovanju puka u Bosni i Hercegovini.
U Tolisi, 1864. godine započinje gradnja u ono vrijeme najveće katoličke crkve u Bosni i Hercegovini, crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja je danas s franjevačkim samostanom i njegovim kulturnim blagom najveći ponos ovoga kraja. Isti od 2007. godine ima status nacionalnog spomenika u koji se ubraja crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, stare i nove samostanske zgrade te pokretno nasljeđe, koje čine: zbirka slika, arheološka zbirka, numizmatička zbirka, zbirka tekstilnih predmeta, knjižnica, Ferman o dozvoli izgradnje crkve i najstarije orgulje u Bosni i Hercegovini. Franjevački samostan i njegovo kulturno blago je ponos ovoga kraja, a velika zahvalnost u očuvanju istog ide Ujacima, franjevcima, koji su uvijek bili čuvari naše kulturne baštine. Kada govorimo o franjevcima ovoga kraja moramo spomenuti i najznamenitijeg, fra Martina Nedića, povjesničara, prosvjetnog radnika, graditelja, književnika, počasnog člana Bečke akademije, prvog ilira Bosne, koji je svoj život i djelovanje ugradio u temelje ne samo Posavine, nego u temelje kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine.
Toliški kraj je stekao ugled i ime, postao je rasadištem kulture i prosvjete, ne samo u zavičajnim, bosanskoposavskim, nego i u državnim, bosanskohercegovačkim okvirima. Danas je Toliški kraj pun ponosa na svoju prošlost te rado pamti vrijednosti koje su ga oblikovale kao zajednicu, prenoseći ih s naraštaja na naraštaj.
Već ste spomenuli da dolazite iz glazbene obitelji koja posebno njeguje tradicijsku kulturnu baštinu svoga kraja te ste spomenuli svog oca koji ponekad i zasvira s vama. Koliko je on utjecao na ovo čime se vi bavite danas?
Mogu reći u svoje ime, a i u ime brata, da je obitelj ta koja nas je oblikovala i dovela do ovog mjesta gdje smo sada. Naša ljubav prema glazbi, tradiciji i Posavini, ima svoj duboki korijen i potiče od obitelji.
Tata se pisanjem te sviranjem i pjevanjem izvornih instrumenata i pjesama bavio od najmlađih dana, a široj javnosti se predstavio 1992. godine iz potrebe da se zabilježi stvarnost koja je proživljena tijekom Domovinskog rata. Kada je izvršena agresija na Bosansku Posavinu, uključio se u postrojbe 106. HVO brigade, u kojoj se za opstanak svog hrvatskog naroda borio i tamburom (šargijom). U svojim djelima opjevao je ljepotu posavkog zavičaja, ali i ratom izazvanu tragediju posavskih Hrvata.
Kroz svoje dugogodišnje djelovanje na očuvanju narodnih običaja Hrvata Posavskog kraja kao autor iznjedrio pet nosača zvuka (Dom svoj brane posavski Hrvati, 1992. godine, Bože blagoslovi Bosnu, 1993. godine, Violino i tamburo, lijepi običaju, 1994. godine, U spomen poginulim braniteljima 104. brigade, 1994. godine, Pjevat ću ti da zapamtiš sine, 1995. godine), tri video-kazete (Posavino, zemljo naših snova, 1993. godine, Mojoj Posavini, 1994. godine, Evo pjesme, šale i folklora, 1997. godine) i dvije zbirke pjesama (Posavino roda mog, nek’ te čuva dragi Bog, 1995. godine, Uspomene drage, 1999. godine).
Idejni je pokretač i voditelj pučke škole izvornih instrumenata u Bosanskoj Posavini koja je uz potporu Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i sporta Županije Posavske djelovala od 2000. do 2014. godine u svim osnovnim školama grada Orašja i općine Domaljevac – Šamac. Kroz školu tambure i violine u ovom razdoblju prošlo je više stotina učenika.
Na Preliminarnoj otvorenoj listi nematerijalne kulturne baštine Federacije Bosne i Hercegovine upisan je kao jedan od najstarijih živućih izvornih baštinika pjevanja uz pratnju tambure i violine s područja grada Orašja.
Sve ove „crtice“ u tatinom životu su i dio nas te na njima gradimo daljnje priče i nove projekte.
Kada smo kod novih projekata, recite nam koji su planovi za budućnost, što možemo očekivati od Makare?
Za sada nam je fokus na stvaranju novih pjesama i koncertnog repertoara. Makara je prije svega posavska glazbena priča, međutim tu posavsku glazbenu priču ne želimo pričati samo notama. Svaku novu pjesmu planiramo predstaviti i s video spotom te slušateljima i vizualno približiti ljepote naše tradicijske kulturne baštine. Ponavljam, cijeli projekat Makare je u vlastitoj produkciji, od početne ideje i biranja narodnih motiva kao polazišta, preko njihove daljnje obrade, skladanja, snimanja, miksa, masteringa, režije, video obrade, do završne realizacije i predstavljanja konačnog uratka. Za sada uživamo u ovom cijelom kreativnom procesu, koji nadamo se u skorijoj budućnosti vodi ka izdavanju i albuma prvijenca.
Fenix-magazin/MD/Lucija Koturić
