U javnoj raspravi Hercegbosanske županije sve se češće otvaraju teme koncesija i obnovljivih izvora energije, no rasprave o njima često ostaju jednosmjerne i bez šire perspektive.
Tim povodom, lokalni radio nedavno je u Tomislavgradu organizirao i okrugli stol uz izravni prijenos. U radijskom eteru, međutim, primjetno širok prostor je bio dodijeljen predstavnicima vlasti i pozvanim „stručnjacima“, čija su izlaganja uvelike oblikovala tijek rasprave. Pažljivo skrojena priča, ipak, uvijek poklekne pod teretom istine. A što nam to nisu rekli dok je istina drhtala u zavjetrini njihovih riječi, zaklonjena, potisnuta, gotovo nepriznata?, stoji u dopisu koje je uputila organizacija Mladi Buškog blata.
Naime, uskoro će ukupno instalirana snaga vjetroenergetskih postrojenja na području općine Tomislavgrad dobrano premašiti 200 MW (VE Mesihovina – 50,6 MW, VE Tušnica – 72,6 MW, VE Jelovača – 38 MW, VE Ivovik – 37,8 MW, VE Baljci – 48 MW). I ništa tu ne bi bilo sporno da ljudi doista razumiju razmjere te brojke. Pritom nije sigurno da je razumiju ni oni koji bi trebali, uključujući vlast i pozvane „stručnjake“. Prema izvještaju Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (International Renewable Energy Agency) za 2025. godinu, trenutno čak 13 europskih zemalja „zaostaje“ za Općinom Tomislavgrad po instaliranim vjetroenergetskim kapacitetima, a među njima su Bjelorusija, Cipar, Farski Otoci, Island, Kosovo, Latvija, Moldavija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Slovenija, Slovačka, Malta i Švicarska. Dovršetkom VE Baljci i VE Tušnica statistika će poprimiti još sumornije obrise, što priloženi grafički prikaz nedvojbeno potvrđuje.
Primjerice, prema podacima Švicarskog saveznog ureda za energiju (Swiss Federal Office of Energy) ukupno instalirani vjetroenergetski kapaciteti na području Švicarske iznose oko 102 MW. Općina Tomislavgrad je preko 42 puta manja od Švicarske, ali će dovršetkom VE Tušnica i VE Baljci imati preko 2 puta više instaliranih vjetroenergetskih kapaciteta nego cijela Švicarska. Najveća vjetrofarma u Švicarskoj ima 16 vjetroturbina i ukupnu nazivnu snagu od 37,2 MW dok primjerice VE Mesihovina ima 22 vjetroturbine s ukupnom nazivnom snagom od 50,6 MW. U praksi vjetrofarme u Švicarskoj uglavnom imaju 1 do 2 vjetroturbine pri čemu i tako mali projekti prolaze otvorene javne rasprave i referendume prije odobravanja.
Ekstremni primjeri megalomanije u Hercegbosanskoj županiji su planirana VE Gradina snage 100 MW i VE Široka Draga na Kamešnici, snage čak 125,4 MW. VE Gradina dodatno produbljuje apsurd, jer se planira na području iznimnih krajobraznih, krških i speleoloških vrijednosti Grabovičke planine i Midene, koje bi njezina izgradnja izravno ugrozila. Sama VE Široka Draga, ako se realizira, bit će veća od ukupno instaliranih vjetroenergetskih kapaciteta cijele Švicarske. Da apsurd bude veći obuhvat planirane VE Široka Draga u potpunosti se nalazi na planiranom Natura 2000 području koje bi sukladno Direktivi 2009/147/EC o očuvanju divljih ptica i Direktivi 92/43/EEC o očuvanju prirodnih staništa i divljih vrsta flore i faune, trebalo biti pod posebnom zaštitom. I kao da to nije dosta, obuhvat ove vjetroelektrane je s istočne strane omeđen Ramsarskim područjem Livanjskog polja, a sa zapadne strane Parkom prirode Dinara u Republici Hrvatskoj.
MLADI BUŠKOG BLATA PITAJU „NEODGOVORNU VLAST“: Zašto planina Kamešnica još nije zaštićena?
Ne smijemo zaboraviti ni solarne elektrane, pa je opet zgodno spomenuti Švicarsku. U toj zemlji postoji više od 300 000 fotonaponskih sustava, gotovo isključivo postavljenih na krovovima kuća, poslovnih i poslovno-stambenih objekata.
Veći projekti prolaze stroge javne rasprave i referendume, pa ih zbog nedostatka suglasnosti građana gotovo i nema u prirodnom krajoliku. A kod nas se, paradoksalno, šume, livade i poljoprivredna zemljišta raspačavaju kao lokacije za solarne elektrane i žrtvuju na oltaru privatnog partikularnog interesa i sumnjivog kapitala. Prema službenoj statistici Federalnog zavoda za programiranje razvoja Hercegbosanski kanton (Kanton 10) „blista“ kao posljednji po razvijenosti među svim kantonima.
Da stvar bude tužnija, usprkos bogatstvu resursa, Tomislavgrad se prema indeksu razvijenosti „ponosno“ nalazi, u skupini nerazvijenih, na 57. mjestu od 79 općina i gradova u Federaciji, što je podatak koji se u javnosti spominje znatno rjeđe nego što bi se očekivalo. Istodobno vlastodršci s mnogo više entuzijazma ističu da je riječ o lokalnoj zajednici koja prednjači u vjetroenergetskim projektima, daleko ispred mnogih europskih država. Ta kombinacija službene nerazvijenosti i energetskog „liderstva“ najbolje otkriva koliko su udaljeni oni koji snose posljedice i oni koji ubiru koristi. Za potrebe privatnih energetskih projekata vlastodršci spremno sudjeluju u probijanju desetaka kilometara cesta kroz naše planine, dok brojni stanovnici nemaju asfaltiranu cestu do vlastitih obiteljskih kuća. Najavljuje se izgradnja fantomske lučice na Buškom jezeru, za koju je, po svemu sudeći, koncesija već dodijeljena ispod stola, dok u Vinici pritom nema ni vodovoda, a neki se na vlasti u dvadeset i prvom stoljeću drznu izjaviti da vodovod nije isplativ jer “nema dovoljno ljudi”.
Ali zato je isplativ dalekovod (2×220 kV) preko Vinice za privatnu vjetroelektranu Široka Draga, koji se čudesnim zahvatom našao u prostornom planu Kantona 10. Vladajući pritom s potpunom ravnodušnošću prihvaćaju nepovratnu devastaciju najveće dinarske estavele Brina, Bilobrkove pećine i mitske planine Zavelim, pritom zaboravljajući da je to područje ključni vodonosnik dobrog dijela Dalmatinske zagore. Ma kome treba voda! U Općini gdje mnoga naselja nemaju osnovne komunalne uvjete pojavljuju se mesijanske ličnosti koje nam nude “vizionarske” energetske projekte, kao da je to ono što ljudima zaista treba. Kako bi neki rekli: prvo sapun, gospodo, a tek onda parfem!, stoji u tekstu koji potpisuju Mladi Buškog blata, Zavičajno društvo Zavelim.
Fenix-magazin/MD
