EMOTIVNO PISMO ČITATELJICE: Zahvalna sam dvjema majkama, jedna me rodila druga odgojila

Ja sam sretnica koja je rasla uz dvije mame! Majku, koja me rodila,dojila, borila se svim silama da mi omogući pristojan život, i mamu koja je čekala svako jutro sa šalicom bijele kave i šnitom kruha i pekmeza da se probudim, da mi počešlja pletenice i počne sa mnom dan! Majka je radila, odlazila ranim jutrom i dolazila popodne na kratko kući,a onda opet odlazila i dolazila po mraku! Puno puta se uvlačila u krevet a ja bi se pravila da spavam! Ona bi me stisla uz sebe i ljubila dugo! Znala sam se često probudit mokre kose od njenih suza! Imala je težak život, veoma težak u ono surovo vrijeme! Samohrana majka, doduše,razvedena…..ali,ipak sama…!

Mama je tijekom dana nadoknađivala više nego uspješno odsustvo moje majke. Uz svoju djecu, mene je držala poput dragocjenosti! Sigurna sam da je njena kćer puno puta bila zakinuta za neke sitne pažnjice radi mene, ali nikad niko to nije pokazao! Živjeli smo u istoj zgradi i bilo bi teško skrivat takve stvari! Mama je bolje financijski stajala od moje majke. I uvijek kad je kupila svojoj kćeri nešto, onda je kupila i za mene, bez obzira o čemu se radilo. Podizala nas je ko blizanke, mada se razlika od godinu dana među nama mogla i sakriti!

Nakon nekog vremena, majka me povela sa sobom u novi život, plakala sam odlazeći za mamom koja me nije imala snage niti ispratit. Znam da je taj dan i njoj puklo srce, ali drugačije nije moglo biti! Veza među nama je ostala uvijek! Nikakva udaljenost je nije mogla prekinuti! Pošla sam u školu i opet je viđala svaki dan, jer je ona vodila svoju djecu pošto je njima bilo prilično daleko i nespretno doći samima. Ja sam redovito čekala na cesti pred školom dok dođu samo da me mama malo stisne i poljubi! To mi je bilo najveće veselje tog mojeg ranog školovanja!

Obzirom da je moja majka i dalje radila, na roditeljske sastanke mi je dolazila mama…na moju veliku radost!  Kako je samo bila ponosna na moje petice, na moje literarne uradke, pohvale direktora….Obrazi bi joj se zarumenili i oči zasjajile dok su oni govorili a ona gledala mene! Naravno, sve bi referirala mojoj majci, koja me nagrađivala na svoj način. Nije predamnom nikad pokazivala emocije, nikad me nije oduševljena zagrlila i poljubila, digla u zrak….uvijek je bila nekako vojnički mirna i stroga, ali za ona vremena imala sam najbolju moguću logistiku za postizanje takvih rezultata.

Naime, majka me nije nikad tjerala da učim, kontrolirala mi zadaće i sl. ,ponašala se samnom kao s odraslom curom, razgovarale smo o ozbiljnim temama,objašnjavala mi stvari koje su bile top-tema ondašnje TV, suptilno me uvela u magični svijet knjige….otkrila mi je sve divne stvari koje se odvijaju između dvije tvrde korice. Na koncu sam jednostavno gutala sve što se našlo na dohvatu mojih ruku…uvijek je govorila da se u knjigama krije tajna vječnosti a ja sam je tako htjela naći! Postigla je cilj-uskoro sam postala preambiciozna za tako malu sredinu, gušila me, nisam imala dovoljno zraka da dišem tu više…

Mama je i dalje bila spužvica za sve moje probleme, tajne, dileme, prve ljubavi….k mami sam trčala svakodnevno makar samo na trenutak pred trgovinom ujutro dok se čekalo mlijeko! Bože, i danas osjetim u nosu njen miris kad me s onoliko ljubavi zagrli k sebi!!! Pitala sam se kasnije, kad sam odrasla, je li ikad između njih dvije došlo do nekih trzavica radi mene, jel moja majka bila ljubomorna na te naše izljeve nježnosti koje se ni jedna nismo trudile obuzdati? Nisam se usudila pred njima načeti tu temu….bilo me strah da neku od njih ne povrijedim! Nisam htjela izgubit ni jednu!

Život je, ipak, zavrtio svoj rulet! Odnio me od obje, donio neke nove vjetrove u naše živote, nova lice, nove događaje i ružne i lijepe…..nova saznanja i puno razočarenja…Sanjala sam dane kad ću im objema u njihovoj dubokoj starosti biti radost, kad ću im vraćati svu tu ljubav koju su mi dale! Majci zahvalit za genetsko naslijeđe, staloženost, mudrost, znanje….mami za beskrajnu ljubav kojom me obasipala, za sva ona otresena koljena, očišćene laktove od krvi, izvađene prve zubiće…ali život mi nije dozvolio! Mamu je na svirep način uzeo prerano! Iznenada!

Taj dan i dio mene je otišao s njom…taj dan me moja majka prvi put u životu privila na grudi i pustila da plačemo zajedno! Taj dan moja majka je postala i moja mama! I još uvijek je tu…trudimo se obje, znam da uhvati puno puta moj zamućen pogled prema nebu, ali ne prekida te moje trenutke tišine….trudim se biti joj dostojna sveg onog tereta kojeg je podnijela radi mene! Volim ih obje. Sretan nam Majčin dan, moje mame!

Jasmina J. Marinković

 

Pogledajte drugo

LJETNJA REPORTERSKA ŠETNJA: Slavlje 28. godišnjice braka s pričom o Golubinki i ravanjskim običajima

Rijetko je koji kutak Hrvatske ili BiH u koji ovih dana ne zalaze Hrvati iz …