Dejan Lovren je pozvao svijet da bude tolerantniji prema izbjeglicama. Englezima je otvorio dušu i prepričao svoj izbjeglički put. Lovren je rođen u Zenici 1989. godine, ali je zbog rata morao napustiti Bosnu i Hercegovinu i s obitelji odseliti u Njemačku.
“Naravno da sam nekoliko puta s roditeljima razgovarao o tome što se dogodilo jer je prirodno da želiš znati više, ali kada mamu pitam nešto ona zaplače. Nije joj lako prisjećati se. Meni je teže razumjeti jer sam bio dijete, ali njezine emocije mi govore dovoljno o tome koliko nam je kao obitelji bilo teško,” ispričao je Dejan Lovren za Joe.co.uk, a prenosi Goal.com.
“Odlazak u Njemačku je bila teška odluka za moje roditelje. Otišli smo praktički bez ičega, s odjećom koju smo imali na sebi, bez torbi. Ništa nismo ponijeli. Bio sam dijete pa i nisam znao puno toga, znao sam samo da idemo na novo mjesto gdje ćemo biti sigurniji. Tek sam sa sedam ili osam godina krenuo shvaćati zašto su se moji roditelji odlučili na odlazak.”
“Puno je ljudi ostalo u Zenici, neću reći da su pogriješili, ali ostanak je značio i kockanje s vlastitim životom. Bratić je ubijen u kući iz koje smo pobjegli samo tjedan dana ranije. To je bila realnost. Bilo je strašno i događalo se to mojoj obitelji i ljudima koje sam poznavao. Da smo ostali u Bosni moji roditelji sada možda ne bi bili živi, možda bih i ja bio ubijen.”
“Kada smo stigli u München nisam razmišljao o tome da sam drugačiji od drugih. Bio sam dio grupe u vrtiću u koju su išla i druga djeca iz slične situacije. Oko mene su bila djeca iz Turske i Bosne i svi smo pričali istim jezikom. Ali jako rano sam shvatio da je mojim roditeljima puno teže nego meni. Kada bih došao kući našao bih uplakanu majku ili bi se roditelji svađali jer nije bilo ni novca ni posla. Kako sam odrastao shvaćao sam razliku. Gledao sam kako se njemačka djeca igraju međusobno i znao sam da nisam poput njih,” prisjetio se branič Liverpoola.
“Kada danas gledam izbjeglice iz Sirije i drugih zemalja, moja prva reakcija je ta da im moramo pružiti priliku. Znam da postoje brige zbog terorizma i razumijem to, ali tu su obitelji s djecom, ne možemo samo zatvoriti oči. Oni zaslužuju priliku kakvu smo dobili moji roditelji i ja kada smo napustili Bosnu. Uvijek ću biti zahvalan Njemačkoj na tome. Njemačka nam je pružila sigurnost, mjesto gdje možemo biti zajedno kao obitelj i gdje mogu odrastati bez straha hoće li mi se nešto ružno dogoditi.”
“Nemoguće je tako nešto razumjeti ako kroz to nisi prošao. Drugačije je kada se gleda na TV-u. Svaki čovjek se može osjetiti nelagodno jer zna da su stvari koje se događaju loše i kada zna da ljudi pate, ali teško je dobiti osjećaj ako i sam nisi prošao kroz to.”
“Ljudi koje gledamo na TV-u se bore za svoje živote. Oni su izbjeglice. Oni ne žele biti dio rata, rat su izazvali drugi, a oni jedino mogu pokušati pobjeći od toga. Čovjek želi živjeti, želi normalan život i želi da mu djeca mogu ići u školu – zbog toga su obitelji poput moje ostavili svoje domove, zbog toga ljudi postaju izbjeglice,” kazao je.
U rodnoj Zenici je bio proteklog ljeta.
“Vratim se tamo, ali sada je drugačije. Bio sam tamo proteklog ljeta i bilo je sjajno vratiti se. Mnogo ljudi je otišlo i tijekom godine mnogo kuća je prazno. Kuća moje bake je i dalje tamo te i dalje imam prijatelje tamo, ali je to drugačije mjesto od onog koje sam napustio kao dijete”, rekao je Lovren.
Fenix-magazin/IM/Goal.com
