Glumica, scenaristica i producentica hrvatskog podrijetla Ella Mische odnedavno surađuje na pripremi serije i filma „Šesti autobus“ redatelja Eduarda Galića.
Filmskim projektom namjerava se prikazati bitka za Vukovar od samih početaka do stradanja na Ovčari i aktualizirati problem nestalih.
S obzirom na to da su vukovarski branitelji bili najvećim dijelom mladi ljudi, u projekt se planira uključiti i glumce mlađe generacije, među njima i one koji žive i rade u iseljeništvu, kako bi priča dobila međunarodnu dimenziju.
Cjelokupni projekt ima potporu Hrvatskog audivizualnog centra, Hrvatske radiotelevizije i Grada Vukovara te braniteljskih udruga. Ella Mische (29) u razgovoru za Fenix Magazin ne skriva zadovoljstvo što je dijelom tog hvalevrijednog projekta.
FM: Već dugi niz godina živite i radite u New Yorku. Kako je došlo do Vaše suradnje s redateljem Eduardom Galićem i ostalim sudionicima na ovom projektu?
Sa sedamnaest godina, nakon završene srednje škole za glumu u Philadelphiji, odselila sam u New York kako bih upisala Akademiju dramskih umjetnosti. Oduvijek sam se, usporedo s glumom, bavila i pisanjem i produkcijom. Redatelja Edu Galića upoznala sam surađujući s njegovim sinom Dominikom Galićem, producentom. Sve je počelo prigodom glazbeno-scenskog spektakla „Bitka za Vukovar“ koju su predstavili heroji Domovinskog rata Damir Markuš i Damir Plavšić. Predstava je ostavila dubok dojam na mene, kao i nepravda koja je nanesena Vukovaru i Vukovarcima koja se, nažalost, još uvijek osjeća. Spomenuli su mi da postoji i film u pretprodukciji i ja sam se ponudila pomoći.
Tako je došlo do suradnje s Dominikom, a zatim i Edom na njihovom novom projektu pri kojemu me, kao i ostale, vodila ljubav prema Hrvatskoj i istini koja kroz ovaj film treba ugledati svjetlo dana. Bilo mi je također zadovoljstvo biti u Hrvatskoj za vrijeme Vukovar Film Festivala u društvu Eda i Dominika Galića i Matije Prskalo gdje je premijerno prikazan njihov film “Za ona dobra stara vremena” i najavljeno snimanje filma „Šesti autobus“. Što se tiče suradnje s Edom, mogu reći da smo “na prvu kliknuli”. Prije svega, veže nas što smo oboje Trogirani. Te naše ćakule i sličan smisao za humor definitivno doprinose jednostavnoj interakciji. Zaista je čast raditi s legendom kao što je on; prepun je života i ideja, više nego netko mlađi.
FM: Preveli ste scenarij na engleski jezik, odnosno, njegovu američku verziju, zbog glavne uloge koju u filmu nosi američka novinarka. Što Vas je potaknulo da se, uz sva Vaša umjetnička zanimanja, okušate i u poslovima prijevoda?
Scenarij je trebao engleski prijevod. Inače se ne bavim prevođenjem, ali ovo je bila iznimka. Smatram to svojim doprinosom u procesu stvaranja novog povijesnog filma, a ne poslom. S obzirom da pišem scenarije, meni je to bilo jako blisko. Ta suradnja učinila je da se u hrvatski jezik zaljubim još više.
FM: Pri snimanju ratnih scena sudjelovat će dijelom i branitelji jer su scene pisane upravo po njihovim pričama. Jeste li se pri Vašem nedavnom boravku u Vukovaru susreli s njima?
Da, proveli smo nekoliko dana u Vukovaru i u društvu nekolicine branitelja koji su sudjelovali u obrani grada obišli točne lokacije gdje su se bitke odvijale. Ježila sam se od priča koje sam čula iz prve ruke. To što su ti ljudi proživjeli braneći domovinu je uistinu nevjerojatno. Njihova priča je jako istaknuta u scenariju.
FM: Cilj projekta je filmskom pričom proširiti istinu o Vukovaru. Koliko se općenito u svijetu, ali i među mladim naraštajem hrvatskih iseljenika, zna o tom simbolu hrvatskog otpora?
Nažalost, u svijetu se još uvijek ne zna dovoljno o tome. Jedan od razloga je i činjenica da nema filmova koji bi mogli širiti istinu o Hrvatskoj. Za vrijeme rata živjela sam u Trogiru. Moja mama Tommi Mischell je pjevala na bezbroj humanitarnih akcija i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Kao dijete slušala sam potresne priče o stradavanjima Hrvata, a pogotovo civila, djece i žena. Većina mladih u iseljeništvu je također informirana, zahvaljujući prvenstveno roditeljima koji im to prenose. No, samo prepričavanje nije dovoljno. Da bismo istinu prenijeli naraštajima koji dolaze, trebamo koristi i medije. Moć rata i moć filma imaju nešto zajedničko – obje ostavljaju dubok trag. Mislim da ovaj film boji našu povijest točno onakvom kakva je bila. Također držim da će pronijeti neophodnu istinu o Hrvatskoj u svijetu. Ni Hrvatska ne može ostati uspavana ljepotica zauvijek.
FM: U film i seriju bit će, pored istaknutih hrvatskih dramskih umjetnika, uključeni i glumci mlađe generacije te moguće i svjetski poznati umjetnici hrvatskih korijena. Možete li nam otkriti koja su, za sada, glumačka imena u igri i kada bi mogla pasti prva klapa?
Zasad razgovaramo s Ericom Banom i dogovaramo datume i potrebnu logistiku. Ukratko, u dubokoj smo predprodukciji i finaliziramo financije za film. Edo i ja razgovaramo o najboljoj ulozi za mene jer ću, uz produkciju, na filmu imati i sporednu ulogu. U Hrvatsku ponovno dolazim krajem veljače, netom prije nego počnemo snimati, na nekoliko mjeseci. Početkom prosinca planiramo Edin film „Za ona dobra stara vremena“ predstaviti u New Yorku. Moj je cilj i misija donijeti hrvatske filmove, ne samo Hrvatima u iseljeništvu već i Amerikancima te općenito pomoći da hrvatski film ostavi trag i u svijetu .
Fenix-magazin/Josipa Zeko
Više pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina na kojeg se možete i pretplatiti putem E-maila: fenix@fenix-magazin.com ili na broj telefona 0049 69 348 781 400
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
Podatke o pretplati možete pronaći na fotografiji ispod ili putem linka ONLINE PRETPLATA FENIX MAGAZIN
