Neposredno nakon što su u Središnjici nekadašnje hrvatske državotvorne emigrantske organizacije UHNJ (Ujedinjeni Hrvati Njemačke) u srcu Münchena, Paul Heysestra 25, dana 26.10.1968., kukavički ubijeni predsjednik organizacije Mile Rukavina, urednik organizacijskog glasila „Hrvatska Sloboda“ Krešimir Tolj i mladi Vid Maričić supruga pok. Mile Rukavine, Kata, izjavila je njemačkim novinama “Bild“: “Ja poznam ubojicu! Ali ja šutim. Inače će i mene i moje dvoje djece ubiti. Moj muž mi je već prije par dana pričao, da u organizaciji sjedi jedan špijun. U subotu prijepodne trebao je biti raskrinkan. Moj muž ga je očekivao u münchenskom uredu. Kada izdajica nije vidio drugi izlaz, to je se morao dogoditi.“
Gospođa Rukavina ime tajanstvenog ubojice, odnosno izdajicu njezina muža i njegovih suradnika nije otkrila. Poznato ime dotičnog se neće otkriti ni u ovome članku, već samo toliko da je na vidjelo izišao rukopis o dotičnom (šest stranica) pok. Mile Rukavine sastavljen dan prije njegove pogiblje i pismena svedočanstva više svjedoka od 20. prosinca 1968., tada najbližih suradnika Mile Rukavine. Dokumenti veoma konkretno razjašnjavaju što se je dogodilo nekoliko tjedana prije i na sam kobni dan 26.10.1968. u Münchenu.
Ti dokumenti su nedavno dospjeli do mene kao nekadašnjeg glavnog tajnika Ujedinjenih Hrvata Europe (UHE) i sudskog tumača sa molbom da ih prevedem na njemački jezik i prosljedim nadležnim njemačkim organima što sam i učinio. Ukoliko bude dovoljno indicija za obnovu istrage u fokusu se biti dva Hrvata, jedan rođen u okolice Travnika koj živi u Müchenu i drugi koji je živio u Reutlingenu.
Prema raspoloživoj dokumentaciji riječ je o osobi koja je od Mile Rukavine i suradnika uz vlastitu suglasnost dobila organizacijsko ime “Stojan Radaković”. Dotičnom gospodinu boravak je 1968. bio prijavljen na adresi srednišnjice UHNj u Münchenu ali je veoma brzo razotkriven kao suradnik jugoslavenske tajne služe.
Nešto više od dva tjedna prije pogibije, naime 10. listopada 1968. Mladen Dolić, Iko Prka i Franjo Vlajčić (dužnosnici Glavnog odbora organizacije iz Münchena) su se pismeno obratili glavnom tajniku organizacije Anti Vukiću upozoravajući ga detaljno da je dotični “Stojan” razotkriven kao sumnjiva osoba kojoj predsjednik Rukavina daje previše slobode i uvida u najinternije organizacijske stvari. Tražili su od tajnika savjet i sastanka vezan za taj slučaj.
O tome su razgovarali u osobnom razgovoru i sa samim predsjednikom Rukavinom koji im je rekao da je on “Stojana” već ranije otkrio, da je dotični pod diskretnim nadzorom i promatranjem, da njemu, Rukavini, treba još nekoliko dana da razotkrije čitavu mrežu i da će se oformiti posebna komisija od predsjednika i tri člana koja će preslušati “Stojana”. Članovi komisije su bili Mile Rukavina, Krešimir Tolj, Ivan Prka i Franjo Jurković. Sastanak saslušanja “Stojana” bio je predviđen za 26.listopada 1968. u privatnom stanu Ivana Prke u München-u, Paul-Heyse-Strasse 21. nekih 50 metara udaljen od Središnice UHNj Paul-Heyse-Strasse 25. s početkom u 10:00 sati prije podne. Za tu svrhu Mile Rukavina je dan prije u svojoj kući u Schongau pripremio 61 pitanja namjenjeno “Stojanu” na koja je ovaj dužan davati svoj odgovor, odnosno svoju obranu.
Na žalost, jugoslavenski teroristički aparat bio je brži te usmrtio: Milu Rukavinu, Krešimira Tolja i Vida Maričića. Zločin je izvela jugoslavenska tajna služba istoga dana i sata (u 10:00 sati prije podne) u Srednišnici UHNj kada je “Stojan” trebao biti preslušan u nedalekom stanu Ivana Prke.
Iz analize dokumenata proizlazi da “Stojan” sudeći po svemu nije bio izvršilac gnjusnog zločina, ali da je sigurno bio sredstvo u rukama UDB-e i njezin pomagača. Druga nejasna osoba koja je tada živjela u Reutlingenu je prema dogovoru s Rukavinom noć na 26. listopada trebala provesti u Središnjici ali je iz samo njoj znatnih razloga prenoćila u obližnjem pansionu, te se uplašena 26. listopada u 10:00 sati pojavila u stanu Ivana Prke. Dok su se članovi UHNj toga dana trudili otvoriti vanjska vrata Središnjice ta osoba, kao da je znala što će se ugledati kada se otvore vrata, jednostavno je napustila suborce i otišla.
Danas su svima puna usta lustracije bez koje nema demokracije. Hrvatska stranka prava (HSP) u tri navrata (1998., 1999. i 2006.) je u Saboru predlagala Zakon o Lustraciji koji je u najbitnijoj točki 14. odbijan od HDZ-ove većine. Zato danas Hrvatskom vladaju nelustrirani jugokomunisti i droboljubni ratni profiteri te u njoj žive nekažnjeno ubojice Hrvata.
Ekskluzivno za Fenix: Ivan Lozo, raniji glavni tajnik Ujedinjenih Hrvata Europe (UHE)
