Kardinal Vinko Puljić (arhivska fotografija) / Foto: Fenix ( Zoran Cindrić)

DVOSTRUKA OBLJETNICA 60. HKM i 50. HRVATSKE CRKVE U BEČU: Voditelj HKM Beč fra Josip Koren:“ Svijeće Hrvati mogu svugdje paliti, ali pjevati i moliti na materinskom jeziku, mogu samo u Hrvatskoj crkvi

Hrvatska katolička misija (HKM) u Beču na čijem je čelu fra Josip Koren, nedavno je svečano proslavila dvostruki jubilej: 60. obljetnicu svoga postojanja i 50. obljetnicu kako su Hrvati dobili od Bečke nadbiskupije na upravljanje crkvu Am Hof u središtu Beča.

 

Misno slavlje, uz otkrivanje i blagoslov spomen-ploče predvodio je Vrhbosanski nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, kardinal  Vinko Puljić, uz asistenciju desetak svećenika među kojima je bio i voditelj HKM Beč i domaćin slavlja fra Josip Koren, što je bio i povod za ovaj razgovors fra Josipom.

FM: Hrvatska Katolička misija djeluje pod tim imenom u Beču od 1969. godine. Kada je zapravo osnovana?

Fra Mirko Čović, franjevac splitske Provincije osnovao je 1969. godine ovdje u Beču hrvatski Dušobrižnički ured  za potrebe hrvatskih vjernika koji su tada živjeli u austrijskom glavnom gradu. Kako je dolazilo sve više i više ljudi, uspjeli smo od Bečke nadbiskupije dobiti bečku Crkvu devet korova anđeoskih odnosno crkvu Am Hof u prvom bečkom stambenom kotaru u samom središtu Beča. I tako se od svibnja 1969. godine ovdje redovito održavaju Bogoslužja. Kako su naše dvije važne godine 1960. i 1969. odlučili smo jubileje proslaviti 2019 i 2020., pa smo slavlje započeli u svibnju prošle godine svečanom sv. Misom. Imali smo mnoštvo ideja i planova, ali nismo ih mogli ostvariti jer je sve pokvarila korona, zbog koje smo i završno slavlje predviđeno za svibanj ove godine morali pomaknuti na mjesec rujan.

FM:  Usprkos koroni bila je to velika svečanost, a slavlje Hrvata u Beču  uveličao je svojim dolaskom i kardinal Puljić

Voditelj HKM Beč fra Josip Koren ( izvor: HKM, Beč)
Voditelj HKM Beč fra Josip Koren ( izvor: HKM, Beč)

Naravno! Sretni smo da je s nama bio i kardinal Puljić, nadbiskup Vrhbosanski, koji je dan prije u subotu krizmao 196 krizmanika, podijeljenih radi korona mjera, u dvije skupine. Slijedeći dan, u nedjelju u 11 sati održana je završna svečana sv. Misa, misa zahvalnica, koju je predvodio kardinal Puljić s desetak svećenika. Kao uspomenu na proslavu 60. obljetnice Hrvatske katoličke misije i 50. obljetnice kako neprekidno djelujemo u ovoj Crkvi postavili smo u predvorju Crkve i spomen ploču, koja će nas podsjećati na ovaj dvostruki jubilej. Jer vrlo je rijetko u svijetu da jedna Hrvatska katolička misija, a ima ih 189 po cijelome svijetu, ima svoju vlastitu Crkvu. To je velika i posebna vrijednost!

FM: Ugostili ste i ugledne goste

U ime Bečke biskupije nazočan je bio prelat dr. Josef Weismayer, a s hrvatske strane ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu mons. dr. Tomislav Markić i veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Austriji Daniel Glunčić, a s nama je bio i jedan dobar dio subraće koja su ovdje u Beču djelovala. Nažalost zbog korone i mjera zaštite nismo mogli pozvati još više njih.

FM: Kakvom bi ocijenili suradnju HKM i Bečke nadbiskupije?

Budući da je poglavar Bečke nadbiskupije kardinal Christoph Schönborn i poglavar Hrvatske crkve u Beču koja nije nadležna samo za Hrvate katolike u gradu Beču nego i za sve ostale hrvatske vjernike na području cijele Bečke biskupije koja se proteže i izvan Beča, onda je normalno da imamo dobru suradnju. Bečka je biskupija nama, htjeli to mi ili ne, na neki način poslodavac koji brine da imamo gdje služiti svete mise. A što se tiče Hrvata i Bečke nadbiskupije prelat dr. Weismayer je u svom obraćanju na kraju mise posebno istakao kako su Hrvati izuzetno dobri vjernici, marljivi i pouzdani ljudi, vrlo dobro integrirani u austrijsko društvo.

Vremena prije korone

FM:  Koliko se vjernika okuplja na nedjeljnim misama u Hrvatskoj crkvi u Beču ?

U dobra stara vremena prije korone imali smo na nedjeljnim svetim misama u Beču  do 4.000 vjernika, a u 12 filijala izvan Grada Beča na sv. misama subotom a u nekim i nedjeljom još dodatnih 600 do 700 vjernika, znači ukupno njih između 4.600  i 4.700. No, korona je sve promijenila. Mise u filijalama smo morali ugasiti, pa smo ovdje u Beču u crkvi Am Hof uveli tri dodatne mise. Problem je bio što je na početku korone u crkvu smjelo ući samo 150 vjernika, koje smo morali popisivati kako bi se u slučaju pojave zaraze lakše mogli otkriti kontakti zaražene osobe. „Otvaranjem“ Austrije početkom lipnja vratili smo se na staro odnosno na tri sv.  mise, a od rujna smo uveli još jednu dodatnu. Ali ono što je primjetno je činjenica da zbog korone i vladina ograničenja veznih uz okupljanje ljudi i ostale zaštitne mjere, u Hrvatskoj crkvi u Beču  nedostaje čak jedna trećina vjernika.

FM:  Spomenuli ste manjak jedne trećine vjernika zbog korone koja se je očito uvukla ne samo u sve pore društvenog nego i vjerskog života bečkih Hrvata. Traži li sada zbog korone i osamljenosti, besposlice i drugih problema mnogo više ljudi od vas duhovnu pomoć kao u ratno i poratno vrijeme?

Od početka pandemije do pred Uskrs nismo imali sv. misa zajedno s narodom. Pred – i na sam Uskrs imali smo obrede virtualno i dobili izuzetno pozitivan odjek, jer je to ljudima, kako su rekli, bio melem na ranu. Sada smo ponovno svi zajedno u Crkvi, uz pridržavanje higijenskih mjera, držanje razmaka i nošenja maski na licu za vrijeme cijele mise, što vjernike, kako kažu, malo opterećuje. A i pjevanje smo morali smanjiti zbog korone. Ali ipak smo svi zajedno. Kako će to dugo trajati ne znamo, jer sve ovisi hoće li se uspjeti spriječiti širenje koronavirusa.

Utjeha, hrabrost i pomoć

FM:  Iza mnogih Hrvata u Beču stoji strašan rat koji je ostavio duboke rane i ožiljke, koji je razorio mnoge obitelji i djetinjstva. I vi ste također bili za vrijeme rata u Osijeku, pa znate o čemu pričam. Vaša su iskustva također bolna, odakle crpite snagu da svojoj subraći i ovdašnjim vjernicima unatoč svim zlima današnjice, a sada koroni,  podarite utjehu i ulijete novu nadu?

Crkva je uvijek bila ta koja je preko svojih službenika dijelila utjehu, hrabrila i pomagala. Normalno je da čovjek kada se nađe u nekim fizičkim i još više psihičkim poteškoćama traži utjehu. Ljudi su sve više osamljeni, mnogi se boje te samoće i dolaze na razgovor i traže pomoć. Mnogima smo pomagali i u vrijeme korone kada su bili izolirani u svojim domovima i nabavljali im i dostavljali hranu. To je normalno.

FM: Za vas sigurno, jer ste poznati i po tome da ste spašavali djecu iz ratnih područja i organizirali njihovu evakuaciju u Austriju za vrijeme Domovinskog rata.

Svatko je u vrijeme rata, tko je iole vjerovao da treba pomoći, pomogao ljudima, kako je znao i mogao. Moja je zadaća onda u Osijeku bila pomoći ljudima na prvoj crti bojišnice, na Jugu 2, u Župi i šire. Kako sam znao njemački i uspostavio neke veze s Austrijom odveo sam za vrijeme rata pet autobusa djece kojima je prijetila opasnost da će izginuti u Osijeku,  iz Osijeka u Austriju i smjestio dio njih kod austrijskih obitelji, a dio u raznim prihvatilištima. Neki od njih mi se i danas nakon 20 ili 30 godina javljaju jer mi se žele zahvaliti . To su divni i nezaboravni susreti. S nekima sam se više zbližio i trajna su uspomena, s nekima manje, koliko mi je posao dozvoljavao, jer ideš iz jednog mjesta u drugo i susrećeš uvijek nove ljude.

FM: Koliko vas je u Katoličkoj misiji u Beču, i na kojim zadaćama ?

Novopostavljena spomen-ploča za dvostruki jubilej (foto:  Snježana Herek)
Novopostavljena spomen-ploča za dvostruki jubilej (foto: Snježana Herek)

Osmero nas je: četiri časne sestre i četiri svećenika franjevca Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, čija je centrala, crkva i samostan u Zagrebu jako stradali u vrijeme rata, pa su subraća otišla u druge samostane. Hrvatska katolička misija u Beču je nezamisliva bez časnih sestara. Tu su školske sestre franjevke bosansko-hrvatske Provincije koje djeluju neprekidno od 1969. godine kao vjeroučiteljice te u mnogim segmentima rada s djecom i odraslima, a kako bi sve funkcioniralo mora netko i kuhati, počistiti Crkvu i slično. Sada to rade sestre  Dragana, Nikolina, Mira i Lucija. Uz nas su tu i naši suradnici laici koji nam mnogo pomažu, od Župno-pastoralnog vijeća, preko ministranata do raznih molitvenih skupina vjernika, glazbenih zborova i sl.

FM: Austrijske crkve inače zjape prilično prazne, a u vrijeme korone su punije nego inače jer u njih navraćaju i Hrvati jer blizu stanuju.  Koliko je hrvatskih katolika na području Bečke nadbiskupije ?

Svi naši ljudi, zbog korone i mjera ograničenja nisu mogli doći u Hrvatsku crkvu Am Hof pa su odlazili u austrijske župe na mise na njemačkom jeziku. Svijeće možeš upaliti u svim bečkim crkvama, ali pjevati i moliti na materinskom jeziku Hrvati mogu samo u Hrvatskoj crkvi Am Hof. I zato dolaze u velikom broju. Tu se vidi i značaj Crkve u očuvanju hrvatskog jezika,  identiteta i kulture u višejezičnom austrijskom prostoru. Svete mise, vjeronauk na koji dolazi i do 600 osnovno – i srednjoškolaca, zborno i pučko pjevanje i ostalo – sve to na hrvatskom jeziku.

Mi računamo da na području Bečke nadbiskupije ima oko 35.000 hrvatskih katolika, od čega njih 30.000 u Beču, a 5.000 u okolici Beča.

FM: A koliko, prema crkvenim statistikama ima ukupno Hrvata u Austriji?

Teško je to reći. Smatra se da onih kojima je hrvatski materinski jezik u Austriji ima oko 100.000.

Fenix-magazin/MD/Snježana Herek

Pogledajte drugo

NEVRIJEME: Donju i Gornju Austriju ‘izbombardirala’ tuča veličine teniske loptice i šake, štete na krovovima, garaže i podrumi pod vodom

Kako u utorak javljaju austrijski mediji, a najopširnije od njih dnevni list Kronen Zeitung, u …