Ćirilica je ponovno tema u Hrvatskoj. Ovaj puta njome se ne žele označiti imena ulica kao što je onomad u Vukovaru umjesto Stjepana Radića jedna gradska ulica preimenovana u ulicu Puniše Račića, napisana na ćirilici, naravno.
Za Fenix-magazin piše: Dario Holenda
Ne želi se niti označiti teritorij kojeg je tamo negdje početkom devedesetih zauzela neka od srpskih paravojnih skupina, a netko nestrpljiv ne mogavši dočekati “prisajedinjenje” napisao “Ovo je Srbija”, na ćirilici naravno.
Problem ćirilice u Hrvatskoj danas je mnogo prozaičniji, radi se tek o jednoj nadgrobnoj ploči u malom dalmatinskom mjestu Poljica u općini Vrsi čije su vlasti naložile uklanjanje spomenika na ćirilici.
Razloge i motive izdavanje naloga za uklanjanje ploče s ćiriličnim natpisom od strane općinskih vlasti objasnio je načelnik općine Vrsi Luka Perinić koji je za Dnevnik Nove TV kazao kako “već stoljećima srpska nacionalna manjina u Poljicima živi u potpunom suživotu s Hrvatima, a to se održalo i za vrijeme te po završetku Domovinskog rata“.
– Na starom groblju, a ni na novom, do ovog slučaja nije zabilježeno nijedno drugo pismo osim latinice. Zato smo ovaj potez, u zajedništvu s mještanima protumačili kao čistu provokaciju, a tim više što obitelj pokojnika, ali i on sam, nikad nisu živjeli na području općine Vrsi, odnosno mjesta Poljica, već pripadaju susjednoj jedinici lokalne samouprave, rekao je načelnik Perinić.
Uz to obrazloženje, pozornost javnosti privukla je i reakcija političkih predstavnika dijela Srba u Republici Hrvatskoj, SDSS-a te saborskih zastupnika Borisa Miloševića, Dragane Jeckov i za takve prilike nezaobilaznog Milorada Pupovca.
Prvo je Boris Milošević ustvrdio kako su “groblja mjesto gdje se latinica i ćirilica ravnopravno koriste” i kako “nikada nigdje i nitko do sada nije osporavao ćirilično pismo na spomeniku”.
Ta konstatacija Borisa Miloševića je donekle i točna ali je i tragična budući u Hrvatskoj postoje groblja pa čak i mauzoleji, poput onog Vukašinu Šoškočaninu u Borovu Selu, koji veličaju četništvo i velikosrpsku agresiju na Hrvatsku. Da stvar bude tragičnija, taj mauzolej Šoškočaninu je u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve (SPC), a dotični četnik je pokopan u Srbiji.
Dakle ne služi kao grobnica nego kao spomenik četništvu! Od svega toga vlasti u Republici Hrvatskoj okreću glavu.
S druge strane SPC je puno agilnija u provođenju svojih zamisli i shvaćanja pogreba. Prije samo nekoliko godina na pravoslavnom groblju svetog Spasa u Šibeniku svećenik SPC-a nije želio pokopati hrvatskog branitelja Rajka Jovanovića, pripadnika 113. brigade HV uz vojne počasti. Zabranio je ulazak HV-u na pravoslavno groblje! I ne samo to, nije dozvilio niti prekrivanje lijesa hrvatskom zastavom. Suborci Rajka Jovanovića otvorili su lijes i prekrili tijelo pokojnika hrvatskom trobojnicom.
Saborska pak zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov ocijenila je slučaj u mjestu Poljica “žalosnim, sramotnim i opasnim” te poručila kako dugo nije čula “zluradije i nakaradnije” tumačenje pravnih normi ocjenjujući kako se radi o izvrtanju vrlo jasnih pravnih normi u cilju diskriminiranja srpske nacionalne manjine.
Postavlja se pitanje tko je kršio prava hrvatskog branitelja pravoslavne vjeroispovijesti Rajka Jovanovića i zašto SDSS nije tada reagirao?
Slučaj Rajka Jovanovića nije bio izolirani slučaj. I drugi pripadnik 113. brigade HV pravoslavne vjeroispovijesti Goran Dragović nije mogao biti ispraćen na vječni počinak uz vojne počasti. Pravoslavni paroh šibenski Milorad Đurđević nije dozvolio dolazak na groblje sv.Nikole u Bratiškovcima HV-u niti ispaljivanje počasnih plotuna.
Nakon svega postavlja se logično pitanje: tko krši prava srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i zašto hrvatski branitelji srpske nacionalnosti ili pravoslavne vjeroispovijesti ne mogu biti pokopani u skladu sa zakonom države u kojoj žive? Je li to kršenje ustavom zajamčenih prava?
Fenix-magazin/SIM/Dario Holenda
NAPOMENA: Dario Holenda je hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata, umirovljeni hrvatski časnik i pripadnik 2. gardijske brigade “Gromovi”
