Nedjelja, 22. lipnja. Vani pasja vrućina. Svi se čude da se dvorana u Domu HKŽ München, u 18, 30 sati ispunila do posljednjeg mjesta. Razlog? U organizaciji Hrvatske kuće zajedno s Hrvatskim generalnim konzulatom u Münchenu održano je predavanje što ga imamo u naslovu, a predavači su bili prof. dr. Vanda Babić Galić sa IMIN-a (Institut za istraživanje migracija) i iz MVEP-a (posebna savjetnica ministra) i prof. dr. Domagoj Vidović s Instituta za hrvatski jezik u Zagrebu.
Počelo je s pozdravima i predstavljanjima. Prisutne je pozdravio župnik HKŽ München fra Petar Klapež uz blagoslov. Glavni inicijator ovoga događaja dr.Tomislav Đurasović ushićen je što se sve ovo događa u “blagoslovljenom domu” što ga je u svoje vrijeme blagoslovio kardinal Ratzinger, budući papa Benedikt XVI., i što se sve to događa u jubilarnoj godini kada se spominjemo 1100 godina hrvatskog kraljevstva, Kralja Tomislava i crkvenih sabora.
Zahvalio se osobama koje su poduprle njegovu inicijativu: fra Petru Klapežu, generalnom konzulu RH Vladimiru Duvnjaku, dr. Nedi Caktaš, predsjednici Hrvatske kuće i Anti Mori, predsjedniku Akademskog kruga pri HKŽ München.
Predavače su predstavili Vladimir Duvnjak ( predstavio Vandu Babić Galić) i Neda Caktaš, (predstavila Domagoja Vidovića).
Program je animirao gosp. Orlando Medo, koji se dijaloški, u obliku intervjua, dotaknuo mnogih zgoda i nezgoda Hrvata u Boki Kotorskoj i u Crnoj Gori, a na njegova pitanja odgovarali su predavači, Vanda i Domagoj.
Bilo je vrlo zanimljivo uranjati u povijest Hrvata, u njihovu bogatu povijest, pa je citiran i bl. Alojzije Stepinac koji je jednom zgodom rekao: “Svaki kamen u Boki Kotorskoj govori hrvatski.”
Ili riječi starca Milovana (fra Andrije Kačića Miošića) pred trista godina: “Ej, Kotore, gnijezdo sokolovo”….
Kotor je biser našega hrvatskog identiteta, našega hrvatskog juga. Čulo se: Boku doživljavam kao hrvatsku baštinu svih Hrvata. Spomenute su Gospa od Škrpjela iz 15. stoljeća i Gospa od Milosti iz 15. stoljeća, koje svjedoče i u tim prostorima da su Hrvati uvijek bili pobožni svojoj Odvjetnici, Mariji.
Boka je početkom 19. stoljeća sastavni dio Dalmacije i tako se o njoj piše. Ilirizam kao ideja naišao je na već pripremljeno tlo. Preporod u Dalmaciji 60. godine 19. stoljeća, izraz je želje Bokelja za sjedinjenjem Dalmacije s Hrvatskom. U časopisima preporodnog doba nailazimo potvrde probuđene nacionalne svijesti.
Kotor, sa svojih 30 katoličkih crkava itekako svjedoči da je Crkva sačuvala hrvatski narod u vrijeme domovinskog rata. Sakralna baština se sačuvala zahvaljujući Hrvatima i donacijama. Bokeljska mornarica je najstarija mornarica na svijetu, rečeno je.
Kolo bokeljske mornarice gaji se u Kotoru, Dubrovniku, Puli, Splitu i Zagrebu. Bokeljska mornarica vođena je katoličkom Crkvom. Uz pozitivne strane života, spomenuti su i problemi glede smanjenja Hrvata u pojedinim gradovima Crne Gore. Postavljeno je pitanje: Što Hrvatska može učiniti za Hrvate u Boki Kotorskoj?
Trebamo biti prisutni bilo riječju, bilo djelima i jačati taj narod dolje, rečeno je. To je hrvatska baština i ne smijemo se odreći te baštine. Također treba izvući Crnu Goru prema Europi.
Trebamo se utjecati u svojim molitvama i sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću, zaštitniku Boke, i treba moliti za duhovnike u Boki Kotorskoj.
Nakon toga razvila se živa diskusija, i na kraju uz domjenak nastavilo se druženjem.
Fenix-magazin/SČ/Fra Jozo Župić
