Đuro Božanović: Plomin C je neophodno potreban Hrvatskoj kao i obnovljivi izvori energije

Prema dostupnim podacima, Hrvatska proizvodi 12,2 TWh električne energije a uvozi 6,5 do 8 TWh električne energije, ponajviše iz zemalja istočnog susjedstva. Ako uskoro ne krene u energetski investicijski ciklus do 2022.godine, Hrvatska će uvoziti preko 50 % električne energije i ovisit će o proizvodnjama iz susjedstva, što bi moglo dovesti do energetsko-ekonomske katastrofe, odnosno direktnog udara na građane. To smatra mladi ekonomski stručnjak za energetiku Đuro Božanović iz Münchena, koji je i međunarodni tajnik HSP AS i član odbora za energetiku te parlamentarne stranke. On drži kako proizvodnju električne energije ne treba gledati samo kao komercijalni aspekt, već prije svega proizvodni pogoni za električnu energiju trebaju biti strateški interes RH.

U razgovoru za Fenix magazin, Božanović govori o energetskim problemima i energetskom razvoju Hrvatske, kojim on nije zadovoljan.

-Ne bih govorio o energetskim sustavima, jer je to širok spektar. Zadržao bih se ponajviše o proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora, kao i ostalim izvorima kao strateški važnima za neovisnost RH o električnoj energiji, kaže Božanović na početku svog razgovora u kojem smo ga pitali o njegovu mišljenju zašto proizvodnja elekktrične energije iz obnovljivih izvora posljednjih godina u Hrvatskoj nailazila je na razne birokratske prepreke.

Obnovljivi izvori energije

Božanović: Bez obzira na razne birokratske prepreke, po mom mišljenju razvoj obnovljivih izvora (OI) rastao je dosta dobro te je danas dosegao ili će uskoro doseći prosječnu proizvodnju EU koje je na nekih 15 % udjela na tržištu. No, kad govorimo o OI, ne treba zaboraviti da proizvodnja električne energije kroz hidroenergetske sustave (hidroelektrane) spada u skupinu ekološki prihvatljivih proizvodnja, jer utjecaj zagađivanja spada u mikro zagađivačke proizvođače te samim time takva proizvodnja spada u OI enerije. Ako uzmemo u obzir da RH od instaliranih ukupno 4.500 MWh proizvodi preko 50 % iz proizvodnih pogona hidroelektrana, te preko 10 % iz ostalih OI, doći ćemo do toga da Hrvatska ima od ukupnog proizvođačkog udjela preko 60 % iz ekološki prihvatljivih izvora, što nas stavlja među vodeće zemlje u EU.

FM: Smatrate li da RH ima maksimalnu iskoristivost proizvodnje iz OI?

-Naravno da ne. RH ima potencijal prije svega za puno veću iskoristivost te može doseći do 2025 i preko 20 % proizvodnje iz OI, odnosno dodatnih 450 MW. No opet bih napomenuo neiskorišteni potencijal hidroelektrana, koji spada u kategoriju ekološki prihvatljivih i najjeftinijih izvora električne energije. Nažalost, ne znam iz kojih razloga još uvijek energetska strategija u RH nije definirana. No, dugoročno gledajući morala bi se što prije definirati i ni u kojem slučaju mijenjati.

Potencijalnu proizvodnju dodatnih 800 MW vidim kroz izgradnju novih hidroelektrana iako je izgradnja hidroelektrana izuzetno skupa. No, isto tako je ona i dugoročno najisplativija, jer se radi o iskorištavanju vodnog potencijala. Mikroutjecaj štetan po okoliš, kao što su to uistinu izuzetno niska (zanemariva) ispuštanja stakleničkih plinova, te eventualna devastacija određenog mikro područja, možemo kompenzirati sa pozitivnim rješenjima regulacija vodotokova i sprječavanja područja od poplava pri velikim padalinama.

FM: Mislite li da je potrebe RH za energijom moguće zadovoljiti obnovljivim izvorima u koje, kako kažete, spadaju i hidroenergetska postrojenja?

-Ne, ne mislim da je to dovoljno, radi samog utjecaja prirode. Teško se osloniti samo na hidroelekrane, jer utjecaj prirode je vrlo promjenjiv i samim time su mogućnosti obnovljivih izvora ograničene. Poznato je kako ne možemo utjecati na vjetar, na sunčane dane u godini, a isto tako ni na padaline. Kada govorimo o najvećem utjecaju OI odnosno hidroelektranama, možemo reći da ono što bi utjecalo na izuzetno veliku oscilaciju proizvodnje su kiše odnosno sušne godine. Kada su sušne godine, naravno da je tada potrebno imati alternativne pogone za proizvodnju električne energije. A kada su kišne godine, veliki problem bi stvaralo skladištenje pri višku proizvodnog kapaciteta, jer je skladištenje izuzetno teško i štetno za okoliš, no nije i nerješivo ugovaranjem distribucije zemljama iz okruženja.
FM: Što vidite kao alternativne proizvodne pogone? U nekoliko navrata izjavili ste da podržavate izgradnju TE Plomin C na ugljen. Niste se nikada izjasnili o TE na plin?

-Da, kao alternativu vidim između ostalog i Plomin C od 500 MW iz više razloga. Već dugi niz godina u RH mijenja se energetska strategija, što je iritantno i ne vidi se nikakav pomak naprijed.
Velike su podjele kod kolega iz energetskih krugova oko ovoga projekta. No, svima mora biti jasno da je u ovaj projekt uloženo već puno novca, da se on već dugo planira i po meni je itekako jedno od pozitivnih strateških rješenja o neovisnosti RH o električnoj energiji iz uvoza.

Činjenica je da nemamo svoj ugljen, da ga moramo uvoziti od trećih zemalja. No, ako je to strateški interes, ne vidim uvoz ugljena kao problem jer zalihe su strašno velike u Australiji, Brazilu, USA i drugdje. A cijena ugljena je na burzi i njegova cijena je varijabilna. Upravo je to naša prednost u proizvodnji energije iz hidroizvora (HI). Jer, pri proizvodnji iz OI, u koje svrstavam i hidroizvore (HI), u razdobljima obilnog izvora vode – odnosno velikoj proizvodnji struje, pratimo paralelno tržišnu cijenu ugljena i kupujemo isti kada je najjeftiniji na tržištu te ga skladištimo i stvaramo zalihe za sušne dane kada smo ograničeni pri proizvodnji iz HI.

FM: Što kažete za plinske termoelektrane?

-Plinske teremoelektrane su nam itekako prihvatljive te podržavam takve izvore. Također smatram izgradnju minimalno 2 bloka po 600 MW neophodno potrebnom u RH iz strateških razloga.
Moramo uzeti u obzir da je takav izvor ekonomski izuzetno skup radi trzišnih cijena plina. No ipak, kada uzmemo u obzir da RH ima oko 65 % (1,95 milijarde m3) proizvodnje prirodnog plina za vlastite potrebe, te aspekt da će uskoro ipak zaživjeti izgradnja LNG terminala, što znači da bi mogli imati i povlaštene cijene ukapljenog plina. To čak možemo navesti kao neovisnost od trećih, a da ne govorim o daljnjem istraživanju Jadrana, gdje ne vidim razlog da već nisu projekti u ovo smjeru pokrenuti.

FM: Velike su pobune oko izgradnje Plomina C i TE Ploče. Vi ste zagovaratelj istih tih TE. Što bi to trebalo znaciti? Kako ćete to objasniti raznim eko udrugama?

-Nije mi problem objasniti, no problem je hoće li me netko od njih htjeti shvatiti. Ako sam već gore napomenio da RH ima ukupnu godišnju proizvodnju 4.500 MW, (ukupna potrošnja oko 18 TWh) i od toga udio u proizvodnji hidroelektrana je preko 50 % (2100 MW), termoelektrane i NE Krško 40 % (1600 MW), ostali obnovljivi izvori 10 % (450 MW), kapaciteti iz industrijske proizvodnje 5 % (210 MW), trenutačni uvoz 34 % (1500 MW).
Ako uzmemo u obzir da TE Plomin 1 (160 MW) prestaje s radom 2018.g., NE Krško (348 MW hrvatski udio), kojem rok vrijednosti istice 2022.g. dovest će RH u vrlo opasnu situaciju odnosno u sušnim godinama RH imat će potrebu za uvozom preko 50 % električne energije.

FM: A to znači i ovisnost o uvozu?

Točno tako. Kako sada stvari stoje, ponajvise o uvozu iz susjednih zemalja: prije svega iz Srbije, zatim BiH, Slovenije i Mađarske. A upravo od tih zemalja Hrvatska dosad uvozi više od (6 TWh). To bi značilo da bi do 2022.g. uvozili vjerojatno od tih istih zemalja oko 9 TWh. To bi za Hrvatsku bilo izuzetno rizično i, bez alternative, ekonomski opasno.Slično kao što EU strepi od opasnosti zatvaranja ventila na Ruskim plinovodima i sa svih strana se traže alternative kako to zaobići. Googlovi stručnjaci za energetiku, gospoda Koningstein i Fork, radili su istrazivanje na temu alternativnih izvora energije i utvrdili su da je gotovo nemoguće i gotovo ekonomski nedostižno dostignućce ekonomske isplativosti neovisnosti iz OI radi naravno različitih klimatskih uvjeta u svim zemljama i upozoravaju na potpuno novi pristup ka proizvodnji električne energije na ugljen.

FM: Što mislite o proizvodnji električne energije na ugljen?

-Kada se radi o proizvodnji električne energije na ugljen, utjecaj naravno na naše društvo ne smije doživjeti katastrofalne posljedice štetnih plinova. Moramo se boriti na globalnoj razini za smanjenje štetnih plinova ispod 350 ppm-a (dijelova po milijunu) ugljičnog dioksida u atmosferi jer ta granica ovog trenutka premašuje 400 ppm-a ponajviše radi zastarjelih tehnologija koje su u pogonima. Kada bi sutra svi smanjili utjecaj štetnih plinova za 50% , ne bismo smanjili štetne plinove na razinu dozvoljenog do 2050.g.

FM: Je li Plomin C ekonomski isplativ

Nova TE Plomin C trebala bi biti građena prema najvećim EU standardima. Njen utjecaj ekološke zagađenosti bio bi u dozvoljenim granicama. Bolje rečeno, ispustio bi kroz najmodernije tehnološke filtere današnjice 300 tona ugljikovog monoksida, 100 tona čestica, 2,5 tona ugljikova dioksida, …što znači da bi Plomin C sa svojih 500 MW proizvodnih kapaciteta imao proizvodnju veću za 4 puta od Plomina 1, a izbacivao bi upola manje dušičnih oksida, dvije trećine manje sumpornog dioksida te do 30 % manje čestica. Nije li prethodna rečenica dobar argument za svakog onog tko će htjeti poslušati argument da je Plomin C ekološki prihvatljiv. No, to će shvatiti samo oni koji će htjeti shvatiti, a na koje ne utječu uvoznički lobiji. No, bojim se da taj lobi ima i te kakav utjecaj. Jer, kad je nekoliko aktivista blokiralo izgradnju HE OMBLA-e, a koja spada u obnovljive izvore energije s mikro utjecajem na okoliš, za koju je čak EBRD odobrio sredstva financiranja, kako očekivati da neće biti protivnika ovakvog projekta, a koje se ne može razuvjeriti jer su pod utjecajem već spomenutih ili ne žele shvatiti objašnjenje i argumente.  Još je vrijedno spomenuti da je za Plomin C sve spremno i nedopustiva je odgoda izgradnje istog. Gospodarstvo nam je na koljenima, metaloprerađivačka industrija nam trpi kao i kompletan obrazovni strojarski sustav, građevinska industrija i drugo. Dakle, ovo je spreman projekt i treba što prije osigurati početak izgradnje kao što sam već spomenuo radi viših strateških interesa Hrvatske i između ostalog i radi podizanja BDP-a.

FM: Pokušavate i iscrpljujućim argumentima objasniti da je taj projekt neophodno potreban Hrvatskoj. Kako gledate na isplativost istog ?

-Kada se radi o komercijalnom dijelu, ovog trenutka čini se definitivno neisplativim. Ali izradimo li energetsku strategiju i krenemo li s aspekta strateškog interesa, itekako je to isplativ projekt itekako. Ne trebamo gledati samo interes od proizvodnje električne energije, sagledajmo što nam sve ono što ovaj projekt nosi uz sebe kroz sve spomenute sektore proizvodnje koji bi bili direktno povezani i mogu reci spašeni uz ovakav projekt.
FM: Ministri Dobrović i Paninić stavili su monitoring na projekt TE Plomin C na spalionicu otpada u Zagrebu, kao i mnoge druge projekte iz energetike. Što mislite o tome?

-Teško mi je komentirati odluku dva ministra. Što god da kažem moglo bi se krivo protumačiti. Ne bi bilo prvi puta da mi se izvlače riječi iz konteksta. No, predlažem im da se pod hitno sastanu sa energetskim i ekonomskim stručnjacima, da stave stvari na papir i da naprave ono najbolje za RH te da ne odgađaju projekte od strateških interesa za zemlju. Trebaju znati da ovakav projekt kratkoročno i dugoročno donosi povećanje BDP-a, da je već jako puno novca uloženo u ovaj projekt, da je dokumentacija spremna za početak gradnje i moraju znati što taj projekt znači za već nekoliko puta spomenute industrijske proizvođače. S ekološkog gledišta ne treba zanemariti činjenicu da se izgradnjom ovoga projekta stvaraju predispozicije za gasenje TE Plomin 1, koji zagađuje okoliš daleko više, ali i još bar 3 energetska postrojenja na loživo ulje koji su građeni po staroj tehnologiji. Oni su veliki zagađivači okoliša i njihova održavanja su preskupa. Neka od tih postrojenja u funkciji su samo jedn mjesec u godini i totalno su ekonomski i ekološki neisplativi. No, drže se iz strateskih interesa koje sam vec 100 puta prethodno spomenuo.

FM: Mislite li da bi Europskoj komisiji bila prihvatljiva izgradnja TE Plomin C?

Ne vidim razloga da ne bi, dakle razni lobiji mogu utjecati na protivljenje. Ali previše argumenata stoji na strani RH u obrani istog. A sve sam ih već nabrojao. Utjecaj udjela štetnih plinova u RH smanjio bi se a proizvodnja bi se povećala u udjelu vlastite proizvodnje iz obnovljivih izvora. Ukljucimo li HE, prednjacimo s preko 60 %. Zatim, predočiti energetsku strategiju s dokazom da će se ici na izradu studija i što bržu izgradnju novih HE, te također da ćemo do 2020. doseći EU prosjek (14 %) udjela proizvodnje iz izvora vjetroelektrana i sunčanih elektrana te biomase, bezuvjetno gasenje starih zastarjelih TE velikih onečišćivača okoliša, strah od neovisnosti i uvjetovanja uvozničkih cijena. I mnoge druge argumente imamo, zbog čega smatram da nemaju šanse pri odbijanju. Jer, ako se ide na strateško zadržavanje ovih starih pogona poput Plomina 1 do 2025. ništa se nije napravilo posto bi nova TE Plomin C do tada smanjila utjecaj štetnih plinova na okoliš, te bi do tada već bila više od pola isplaćena. Postoji, još dosta drugih argumenata koje bi mogli nabrojati.

FM: Za kraj, kako vidite daljnji energetski, ekonomski ali i ekološki razvoj Hrvatske

-TE Plomin C je neophodno potreban jer je puno novca uloženo u njega i treba ga sto prije početi graditi. Nemamo vremena čekati nove studije, pa novi projekt, … jer ćemo uzalud izgubiti još dodatnih 5 godina, dokad nam sva industrijska i građevinska poduzeća mogu biti na koljenima. Uz TE Plomin C, treba pod hitno raditi dugoročnu energetsku strategiju koja će se temeljiti na plinskim i hidroelektranama, koje su ekološki daleko prihvatljiviji od ugljena. HE Ombla (300 MW) , HE Senj 2 (300 MW), HE Kosinj (60 MW), nadalje u buducnosti sto se tice HE vidim potencijal rijeke Save i Drave za minimalno po dvije HE (60 MW). TE Plomin C (500 MW) ugljen,TE Osijek (600 MW) kombi, TE Vukovar (160 MW) kombi, TE Rijeka (320 MW), TE Slavonski Brod (600 MW). Kao neophodne prioritete postavio bih već spreman Plomin C i HE Ombla, a potom TE Osijek. Dakako i jednu spalionicu otpada koju bih rado vidio u tradicionalno industrijskom gradu Sisku. Sve ostalo dobro bi trebalo proučiti i razraditi kroz dugoročnu energetsku strategiju.

Za Fenix / Ivan Matić

Pogledajte drugo

VELIKE PROMJENE OD LIPNJA U NJEMAČKOJ: Gorivo, Internet, plaće, način plaćanja, karte za javni prijevoz…

Njemačka vlada, ali i privatne tvrtke često uvode promjene, odnosno nove zakone ili pravila, kako …