Katija Ćorić, rođena 1969. godine u Dubrovniku, Hrvatska, je svestrana umjetnica, aktivistica, kolekcionarka umjetnina u Montrealu.
Njezin otac, kapetan Ivan I. Ćorić (Dubrovnik 1939. – Montreal 2015.), preselio je obitelj u Montreal 1973. godine nakon što je prihvatio poslovnu ponudu tamo. Tijekom njezinog djetinjstva, Katijini roditelji Ivan i Marija učili su je o bogatoj povijesti Dubrovnika. Bilo im je važno da njihova mlada kćerka odrasta s jakim osjećajem svojih korijena. Hrvatski jezik se govorio kod kuće kako se ne bi zaboravio, a tradicionalna jela su se kuhala kako bi se očuvala bogata dubrovačka kultura.
Katija je gotovo svake godine posjećivala Dubrovnik, a bila je čak i u svom rodnom gradu 1991. godine i pripremala se za sudjelovanje u arheološkom iskapanju sa studentima Sveučilišta u Zagrebu kada je Domovinski rat promijenio sve to. Ono što je uslijedilo bili su mjeseci i godine tuge i borbe, koje će svi Hrvati pamtiti, a posebno oni koji žive u dijaspori. Važno je napomenuti da su godine od 1991. do 1995. bile prije Facebooka, a široka upotreba interneta tek je počela postajati popularna. Obitelj Ćorić pratila je razvoj rata na vijestima i čitala o njemu u novinama. Za Katiju Ćorićosjećaji duboke tuge, očaja i krivnje prožimali su sve. Krivnja jer je osjećala da osobno napušta svoju domovinu dok je bila tako daleko. U tim najmračnijim trenucima 1991. godine, Ćorić je odlučila učiniti jedino što je znala; uzeti kist i slikati o ratu. Rezultat je bila serija slika i izložba pod nazivom “Utjecaj rata na umjetnicu”. 1996. godine, uz pomoć svog prastrica, profesora i hrvatskog povjesničara Filipa Potrebice (1933.-2003.), organizirana je turneja u tri grada u Hrvatskoj.
“…U to vrijeme, stvarno nisam znala što drugo učiniti kako bih prenijela poruku podrške svojim sugrađanima Hrvatima u tako strašnom trenutku povijesti. Htjela sam da osjete ono što sam osjećala, i htjela sam da znaju da mislim na njih svaki dan. Mogu reći da je ovo razdoblje mog života bilo vrijeme kada sam se stvarno osjećala najnemoćnije i jedino što me spasilo bila je moja umjetnost…” – izjavila je Ćorić.
Preskočimo 33 godine unaprijed i jedna od najvažnijih slika iz kolekcije još uvijek traži svoj dom. “Gledala sam ovu sliku gotovo svaki dan posljednjih 33 godine i sada mislim da je vrijeme da ode na svoje konačno počivalište, mjesto gdje će biti okružena drugim relikvijama i sjećanjima na Domovinski rat. Prihvaćanjem ove donacije, Muzej Domovinskog rata omogućio mi je da ostavim svoj skromni trag kao umjetnica prema svom voljenom rodnom gradu Dubrovniku, i moja osobna skromna posveta svima onima koje smo izgubili tijekom tih mračnih dana…” – dodala je Ćorić.
Muzej Domovinskog rata Dubrovnik osnovan je od strane Grada Dubrovnika 2016. godine s ciljem prikupljanja, obrade i prezentacije građe iz vremena naše novije povijesti i Domovinskog rata.
Tijekom prve polovice 2008. godine realizirana je akcija prikupljanja muzejske građe kroz suradnju voditeljice projekta osnivanja Muzeja Domovinskog rata Varina Jurica Turk s Udrugom ZNG–e Dubrovnik 1991. i istaknutim dubrovačkim braniteljima. Prikupljeno je više od 1500 izvornih ratnih fotografija, oko 120 sati video snimaka te deseci predmeta i dokumenata. Stručnom obradom ove vrijedne građe uspješno je realizirana izložba “Dubrovnik u Domovinskom ratu 1991.–1995.”, kao dio projekta izrade budućeg stalnog postava Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik, u prostoru tvrđave Imperijal na Srđu, koja za sve Dubrovčane predstavlja simbol herojstva i pobjede u Domovinskom ratu.
U zbirkama muzeja se nalaze ratni zemljovidi iz Domovinskog rata s dubrovačkog područja, veliki broj dokumenata hrvatske provenijencije o napadu i obrani Dubrovnika, ratni dnevnici, planovi minskih polja, izvješća o zonama odgovornosti, popisi branitelja, dopisi iz arhiva i dokumenti Štaba teritorijalne obrane, velik broj snimaka profesionalnih i umjetničkih fotografa, među kojima su: Pavo Urban, Milo Kovač, Miro Kerner, Božidar Gjukić, Marija Braut, Željko Šoletić, Božidar Vukičević, Matko Biljak, Zoran Filipović i drugi.
U zbirkama se čuvaju i zapisi i sjećanja koja se najviše odnose na iskaze zarobljenih hrvatskih vojnika i civila iz Konavala, Cavtata, Župe dubrovačke i Dubrovačkog primorja koji su, od 1991. do 1992. godine, bili odvedeni u logore Morinj, Kumbor i Bileću, a čuvamo i naoružanja prvih hrvatskih postrojba u Domovinskom ratu na dubrovačkom području, zatim: minsko-eksplozivna sredstva, granate, čahure, zrna, dijelove vojne opreme, protuoklopna oružja, predmete iz svakidašnjeg života Dubrovčana i branitelja u agresorskom okruženju, memorabilije sudionika, ratne zastave postrojba, odore, oznake HV, i drugo.
Zahvalnost dugujemo u prvom redu braniteljima i građanima Grada, udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, ratnim fotoreporterima, fotografima, ali i institucijama, te Zapovjedništvu obrane Dubrovnika, Centru za obavješćivanje, Crvenom križu, 163. br. HV, Štabu Teritorijalne obrane Dubrovnika, Općoj bolnici Dubrovnik, Zavodu za obnovu, Centru za obavješćivanje, Kriznom štabu, Civilnoj zaštiti i drugima.
Više od 90% građe muzeja prikupljeno je donacijama a ne otkupima te zahvalnost dugujemo svim našim donatorima predmeta iz vremena Domovinskog rata koji će zasigurno pronaći svoje mjesto u budućem stalnom postavu Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik u zajedničkom cilju da sačuvamo za budućnost povijesno pamćenje na Domovinski rat.
“…Ovim se putem zahvaljujemo još jednom i našoj donatorici, umjetnici Katiji Ćorić, na slici „Moja domovina 1991.“, nastaloj u vrijeme ratnih razaranja početkom Domovinskog rata i koju je poklonila svome ocu, kapetanu Ivanu Ćoriću (1938. – 2015.) 1991. Slika je ulje na platnu, koje prikazuje najdublje misli gđe Katije Ćorić u jednom od najtežih razdoblja njezinog života, te je bila dio serije pod nazivom “Učinci rata na umjetnicu”. Serija je bila izložena u Zagrebu, Požegi i Dubrovniku 1996. Godine. Ovom donacijom gđe Katije Ćorić, slika se ponovno vraća u Dubrovnik i postaje dijelom fundusa Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik gdje pronalazi svoje mjesto u Zbirci muzeja te ostaje kao zalog za trajno pamćenje na Domovinski rat i stvaranje suverene i samostalne Republike Hrvatske….” Izjavila je gđa Varina Turk, Direktorica, Muzej aDomovinskog rata.
Fenix-magazin/MD/
