I ove godine se okupilo stotinjak Hrvata Hrvatske katoličke župe Goeppingen-Geislingen, na čelu sa svojim župnikom fra Ivicom Jurišić, da bi obilježili drugu obljetnicu postavljanja spomen ploče Mariji Kotromanić u dvorcu Helfenstein u Geislingenu.
Za tu prigodu su iz domovine doputovali bivši voditelj te župe fra Ivan Gavran, koji je se vratio u domovinu i sada je župnik i gvardijan u Kamporu na otoku Rabu, Duško Ladan, bivši veleposlanik Republike BiH u Argentini i dr.Ivo Jolić, koji se nakon 31 godine boravka u tom kraju. vratio sa obitelji u domovinu. On je i idejni začetnik i pokretač akcije za podizanje spomen ploče Mariji Kotromanić u Geislingenu.
Prije dvije godine, uz odobrenje njemačke lokalne vlasti, je postavljena dvojezična spomn ploča u dvorcu Helfenstein, u kojem je Marija Kotromanić sa svojim suprugom Ulrichom V von Helfenstein živjela 40 godina.
Kako je došla Marija Kotromanić u Geislingen?
Zbog rodbinski veza sa Ugarskim kraljevskim dvorom u Budimu, a i bliske ugarske veze sa Rimokatoličkom crkvom, bosanski ban Stjepan II Kotromanić šalje svoju sestru Mariju i jedinu kćer Elizabet, već u ranim godinama, na kraljevski dvor u Budim.
Elizabeta se 1353 god. udaje za hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I Anžuvinca i tako postaje hrvatsko–ugarska kraljica. Njena mlađa kćer Jadviga, unuka Stjepana II Kotromanića, se u Krakovu 1384 god. kruni za kraljicu Poljske, a u vrijeme pontifikata Ivana – Pavla II je 1986. god. proglašena svetom.
Na ugarskom kraljevskom dvoru u Budimu, Marija upoznaje uglednog švabskoga grofa Ulricha V von Helfenstein, koji je bio bliski prijatelj sa Karlom IV, kraljem Svetog Rimskog Carstva.
Brak između vojvotkinje Marije Kotromanić i grofa Ulricha V von Helfenstein sklopljen je 09.svibnja 1352. godine.
Marija je za tu svadbu iz Budima, uz bogatu pratnju, bila otpremljena brodom, rijekom Dunavom do Passau, gdje ju je sa svojom pratnjom čekao zaručnik Ulrich V, a daljnji put su nastavili zajedno do Švapske. O samoj svadbi, na žalost, nije ništa ostalo zapisano, ali o izuzetno bogatom mirazu, koji je Marija donijela sa sobom postoji detaljna dokumentacija, koja se danas čuva u Državnom arhivu u Stuttgartu.
U braku sa Ulrichom V Marija je rodila devetero djece, a najstariji sin Ljudevit je postao nadbiskup u bogatoj ugarskoj metropoliji Koloci.
Pored obiteljskih obaveza, Marija je obavljala i svoje privatnopravne poslove, ali u svim sačuvanim poveljama je istaknuto „ Marija vojvotkinja od Bosne, supruga Ulricha V …“.
Kakva je Marija bila u privatnom životu?
Mnoge povelje koje su ostale sačuvane pokazuju Mariju kao darežljivu, širokogrudnu, vjernu suprugu i dobru kršćanku . O tome svjedoči njena nesebična pomoć Crkvi, siromasima, a posebno otvorenje bolnice u Wisensteigu, koja je sačuvana do danas. To je bila prva bolnica na širem području Geislingena, koja je sve do 1840. godine bila u stanju siromašnima pružiti besplatnu medicinsku pomoć i dati im uz to i džeparac.
Sjećanje na groficu Mariju dugo je ostalo u Überkingenu. Ona je ovoj zajednici oporučno ostavila imanje Steinle i zato su se sve do 19.stoljeća jednom malom molitvom sjećali Marije. Naime uvijek , nakon jutarnjeg i večernjeg zvona jedno posebno zvonce dalo bi znak i tada bi stariji ljudi izgovarali molitvu: “ Ona nam je Steinle dala, Bog joj dao život vječni!“
A kakva je bila Marija najbolje nam dočarava rukopisno zabilježena pjesma:“Pokop vojvotkinje od Bosne u Geislingenu“ 1403 godine, u kojoj se ističe da je bila valjana supruga, dobra mati, milostiva naspram sirotinji, gostoljubiva, poštena duša koja je zaslužila vječno živjeti. Jedan dio te pjesme glasi:
Ovde si kneginja nađe groba
Puna vrlina u životno doba.
Marija joj bijaše ime
Kneginja bogata časima svima
Trudila se da sve kreposti ima.
Na njezinom stolu darežljivom
Nudio se objed ljudski.
Društvu svom
Stoga, molite svi svećenici časni
Da njezina duša uz klicanje i sjaj
Nebeskom stazom stigne u raj.
Nadajmo se da će ovo mjesto, sa spomenpločom Mariji Kotromanić na ostacima dvorca Helfenstein, svjedočiti stoljećima budućim generacijama o njenom plemenitom životu i da će ono postati tradicionalno hodočasničko mjesto okupljanja Hrvata ne samo iz Geislingena nego i šire okolice.
Dr. Ivo Jolić
