Dalmatinski odgoj nije mogao prihvatiti da mu žena sama odlazi u diskoteku i na godišnji…
Iz Hrvatske je 1989. u Njemačku došao samo s gitarom u ruci. Djed mu je Nijemac, baka Mađarica, majka Hrvatica, a on Drago Riter (49) za sebe kaže da je Dalmatinac. – Osjećam se Hrvatom i orginalnim Dalmatincem jer sam odrastao u Šibeniku. Tamo mi i danas žive dva brata, pojašnjava Drago dok se mladenačkih dana u Šibeniku prisjeća s primjesom nostalgije, radosti i tuge. Ovo potonje je zbog prerano preminulog hrvatskog glazbenika Dina Dvornika s kojim se često družio. – Za Dina se u to vrijeme malo znalo. Kada nam je prvi put pustio glazbu koju je radio, svi smo mislili kako to nitko neće slušati. Ali, uspio je. Bio je dobar čovjek i slava mu nije udarila u glavu – priča Drago. U Šibeniku se osim glazbom bavio i Bodybuildingom te osvojio treće mjesto u lakoj kategoriji.
Sedmoro djece
Po dolasku u Köln, oženio se Nijemicom. Dobili su kćer Jolandu, ali brak nije uspio. – Dalmatinski i kölnski mentalitet su dva različita svijeta. Prva supruga je htjela sama izlaziti po diskotekama, sama odlaziti na godišnji odmor, …. Moj dalmatinski odgoj i muški ego to nije mogao prihvatiti – smije se Drago. Rastavio se, a potom ubrzo upoznao i oženio Hrvaticu Elu. S njom je dobio šestoro djece. Imena im je nadjenuo po svojim pradjedovima, djedovima i bakama: Imre (23), Zihrid (21), Gustav David (20), Hilda (19), Izabel (18) i Suzana (12). – Nisam imao televiziju, pa sam pravio djecu – smije se. Sin mu Gustav David svira gitaru u očevom bandu kojeg čine sedmorica vrsnih glazbenika. U glazbenim krugovima u Kölnu se o njemu priča kao o novom Carlosu Santani. Sviraju Rock, Jazz, Blues, talijanske, španjolske i dalmatinske šansone i romsku glazbu.
Život je borba
Drago Riter se okušao i u glumi. Dobio je ulogu u jednom njemačkom kratkometražnom filmu koji govori o životu siromašnih Roma koji se prehranjuju skupljajući željezo po deponijima i unatoč teškom životu se smiju i pjevaju. – Život je borba koju moraš voditi s osmijehom i pjesmom. Na svojim nastupima želim zabaviti ljude, nasmijati ih natjerati na pjesmu. Ako to uspijem, sretan sam – govori Drago Riter dodajući da je svim ljudima koji imaju i djelić romske krvi, glazba u venama te da se svi rađaju i umiru s pjesmom. O životu ovog strastvenog glazbenika njemačka WDR televizija planira snimiti dokumentarni film. Snimati će se u Šibeniku, ali i Kölnu koji je Dragi Riteru postao drugi dom.
Tekst: Marijana Dokoza
