Nacionalno u hrvatskoj glazbi 19. i 20. stoljeća“, naziv je predavavanja bivše savjetnice za kulturu i opunomoćene ministrice u hrvatskom Veleposlanstvu u Austriji dr. Zdenke Weber, održanom u Hrvatskom centru u Beču.
„Od 19. stoljeća hrvatska glazba se je razvijala u dva pravca, skladatelje usmjerene na Europu i velike europske utjecaje i stilove, te skladatelje koji su zagovarali da treba pisati nacionalnu glazbu, baziranu na hrvatskoj narodnoj glazbi i folkloru, i na utjecajima iz hrvatske glazbene baštine“, rekla je dr. Weber, napomenuvši kako je , da bi publici bilo zanimljivije, skladatelje predstavila Power-Point-om.
I to počevši od Vatroslava Lisinskoga i njegove prve nacionalne hrvatske opere „Ljubav i zloba“, budnica i davorija u vrijeme Ilirskog preporoda, Ferde Livadića, začetnika narodnog stila u hrvatskoj glazbi, te Franju Kuhača kao sakupljača hrvatskog narodnog blaga i ideologa nacionalnog smjera, kojeg su kasnije slijedili Božidar Širola i Antun Dobronić. Prema predavačicinim riječima, u tom smjeru su išli i Čeh Fran Lhotka, koji je 1909. godine došao u Operu zagrebačkog HNK kao hornist. I njegov je balet „Đavo u selu“ baziran na narodnoj melodici i narodnim nošnjama.
Tu je još i etnomuzikolog i akademik Vinko Žganec, te Jakov Gotovac s komičnom operom „Ero s onoga svijeta“.
Prije toga su „Licitarsko srce“ Krešimira Baranovića, opera „Ekvinocij“ Ivana Brkanovića itd. „Sve to su skladatelji koji pripadaju nečemu što se je u 20. stoljeću, između dva Svjetska rata nazivalo neonacionalnim ili novonacionalnim smjerom, jake orijentacije prema folkloru, počevši od Josipa Štolcera Slavenskog i njegovih zborova“, pojasnila je dr. Weber.
Potom je predstavila maestra Slavka Zlatića i te mlađu generaciju hrvatskih skladatelja, među kojima je i Varaždinac Davor Bobić, koja danas također koristi folklor na različite načine. „Bitno je naglasiti da se u to vrijeme napušta dur i mol, što je za europsku glazbu 19. stoljeća bilo karakteristično“, istakla je dr Weber, koja je isto predavanje održala u svibnju ove godine u Gradišću, u Znanstvenom institutu gradišćanskih Hrvata.
Predavanje su organizirali Hrvatski centar u Beču i Matica Hrvatska Beč. Sve pohvale dr. Weber koja je na zanimljivi način, s brojnim glazbenim i vizuelnim prilozima, uspješno približila publici tko je sve i na koji način obilježio „Nacionalno u hrvatskonj glazbi 19. i 20 stoljeća“.
Ovo je predavanje zapravo bilo nastavak uspješne serije predavanja o „Hrvatsko-austrijskim glazbenim vezama“ u kojoj je prikazala hrvatske skladatelje tzv. kozmopolitske orijentacije i utjecaj Prve i Druge bečke škole na njih.
