„Lažne teze da smo za vrijeme rata igrali samo budnice i davorije kao neko veličanje nacionalnog junaštva te da nema hrvatske ratne drame, potakle su me na istraživanje“, rekla je temperamentna redovna profesorica na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu i poznata teatrologinja i kazališna kritičarka dr. Sanja Nikčević na predavanju u hrvatskom Veleposlanstvu u Beču, održanom pod naslovom „Rat i umjetnost“ – Slika Domovinskog rata u hrvatskim kazalištima – od svetišta do nametnute krivnje“.
Dojmljivo predavanje, kojim je dr. Nikčević osvojila Bečane, i dobila dugotrajan i buran aplauz, pratila je i prigodna izložba kazališnih fotografija i knjiga.
Ono što je posebno impresioniralo publiku je pun spremnik pozitivne energije ove neobične predavačice i njen posebno izražen osjećan za istinu i pravdu, zbog kojih je neki u teatrologiji smatraju, kako je sama kazala, „crnom ovcom“. No, to ju očito nije smetalo, naprotiv bilo joj je kako je istaknula „dodatni motiv“ za njena višegodišnja istraživanja koja su polučila „jasan i neoboriv rezultat“.
„Rezultat moga petnaestgodišnjeg istraživanja je ne samo pokazao i dokazao da ima 127 hrvatskih drama koje imaju izravnu vezu s ratom i 13 autorskih projekata od 1990. do 2016. na ratnu temu nego je i doprinio ostvarenju mog projekta – Rat i umjetnost-, napomenula je dr. Nikčević. Dodala je kako je taj projekt rezultiralo s tri autorske antologije: „Antologija hrvatske ratne drame“, „Antologija hrvatske poratne drame“, „Antologija hrvatske ratne komedije“, te dvije teorijske knjige „Kako prikazati ljudske rane na sceni. Ratne teme u hrvatskoj, bosanskoj i angloameričkoj drami“ i „Slika Domovinskog rata u hrvatskom kazalištu od 1990. do 2016. – od svetišta do nametnute krivnje“.
Iz svega iznesenog publika je imala prilike iz prve ruke čuti niz zanimljivih podataka o tome kako je za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj kazalište bilo životno važno za ljude, koji su bili spremni umrijeti za njega, kako je kazalište služilo kao svetište, zaklon, snaga za život i simbol pružanja otpora neprijatelju, kako su u vrijeme rata u Hrvatskoj kazališta djelovala cijelo vrijeme u najviše napadnutim gradovima, unatoč bombardiranju i razaranjima kazališta, kao primjerice u Osijeku, Zadru, Dubrovniku i Vukovaru, gdje su živote riskirali i kazalištarci i publika.
„Za vrijeme rata pisale su se afirmativne drame i komedije koje su pomagale ljudima da prežive, dajući im smisao i životnu nadu. Likovi u drami su topli i plemeniti i govore o temeljnim ljudskim vrijednostima i mogućim rješenjima, pridonoseći tako pozitivnim emocijama publike, koja čak i kada junak pogine, proživljava intenzivnu i pročišćujuću katarzu“, pojasnila je dr. Nikčević. Kao primjer pustila je tonsku snimku komada o svećeniku i njegovoj domaćici iz predstave Milana Grgića „Sveti Roko na brdu“, koja je oduševila bečku publiku.
Napomenula je kako je poratna drama potpuno drugačija od ratne i da ju posebno obilježava politički i svjetonazorski stav pisca. Vezano uz poratno vrijeme u hrvatskim kazalištima, moglo se je čuti, kako su glavne kazališne struje prvo nametale sliku rata kao bezličnog nasilja, a zatim kao hrvatske krivice , a zanemarene su drame koje govore drugačije o tom vremenu. Autorica razloge takove slike vidi u „hrabrosti umjetnika i pročišćenju društva kroz suočavanje s istinom i krivnjom“, uz napomenu kako su zapravo slijedili umjetničke i političke trendove. Unatoč toga, kako je konstatirala, zanimljivo je da u cijelom korpusu ratne i poratne drame nema mnogo drama o hrvatskoj krivici, jer su pisane iz onoga što se je vidjelo i doživjelo. Kao „najeksponiranijega“ autora projekta hrvatske krivice spomenula je redatelja Olivera Frljića.
Na kraju predavanja dr. Nikčević osvrnula se je i na kršćanki svjetonazor, te sekularizam, koji je, kako je rekla, zavladao nakon Drugog svjetskog rata Europom, uništivši umjetnost i u hrvatskom kazalištu. Napomenula je kako čeka bolja vremena, najavivši utemeljenje vlastite izdavačke kuće.
Predavanju je bila nazočna i hrvatska veleposlanica u Austriji dr. Vesna Cvjetković, te voditelj Hrvatske katoličke misije u Beču fra Josip Koren. Uvodno slovo o predavačici dao je Domagoj Marić, nadležan za kulturu u Veleposlanstvu RH u Beču.
Dr. sc. Sanja Nikčević rođena je u Varaždinu 1960. godine. Redovna je profesorica na osječkoj Umjetničkoj akademiji, selektorica Festivala kršćanskog kazališta, piše kazališne kolumne i kritike, vodi radijsku emisiju, a aktivno je uključena i u rad katoličkih udruga. Objavila je deset autorskih knjiga i gotovo stotinu stručnih, znanstvenih i publicističkih tekstova. Višestruko je odlikovana u zemlji i inozemstvu, između ostalog, i Redom hrvatskog pletera predsjednika RH, za doprinos razvitku i ugledu države, te za dobrobit građana.
Fenix-magazin/Snježana Herek
