Dr. med. Vladimir Crnić (59), specijalist je ortopedije i traumatološke kirurgije, član je liječničkog tima u poznatoj poliklinici Bergman Hofgartenklinik u Aschaffenburgu, jedan je od najpoznatijih hrvatskih liječnika u Njemačkoj koji se specijalizirao za područje bolesti kuka i koljena.
PRIREDIO: Stjepan Ivan Mandić
Među njemačkim kolegama, dr. Crnića, koji ima dugogodišnje iskustvo na području dijagnosticiranja i liječenja bolesti kuka i koljena, prati reputacija izvrsnog liječnika, velikog stručnjaka na području svoje specijalnosti, a pacijenti ga osobito cijene zbog velike empatije i vremena koje nesebično ulaze da bi se posvetio svakom pojedinačno i donio najbolju moguću odluku za njihovo zdravlje.
– Važno je dobro razmotriti problem, iscrpiti sve alternative, a tek onda operirati, smatra dr. Crnić koji svojim znanjem i vještinama sudjeluje u izradi individualnih planova liječenja prilagođenih specifičnim potrebama pacijenta, bilo da se radi o sportskim ozljedama, problemima sa zglobovima ili degenerativnim bolestima. Dr. Crnić je dokazani kirurg, posebice u endoprotetici i složenim reumatološkim zahvatima.
S dr. Crnićem smo razgovarali u njegovoj ordinaciji u klinici u Aschaffenburgu, gdje je, osim o svojoj uspješnoj karijeri, govorio i o putu njegove obitelji iz Hrvatske u Njemačku.
Mannheim kao prvo odredište
Vladimir Crnić je imao samo pet godina kad je 1970. godine iz Mrkoplja, koji se nalazi u planinskom Gorskom kotaru istočno od Rijeke, preselio u Njemačku. Otac mu je stigao pola godine dana ranije, kroz “gastarbajterski val”. Kako sam naziv kaže, “gostujući radnik” (gastarbajter), i njihova je obitelj, poput mnogih drugih, željela ostati kratko vrijeme, ali kao i većina, ostali su do danas. Prvo odredište obitelji Crnić bio je Mannheim.
– Došli smo u Mannheim jer je otac bio zaposlen u tamošnjoj Mercedesovoj tvornici. Ljudi iz našeg mjesta su većinom odlazili u Mannheim, tako je i otac, a i ostatak obitelji, prisjeća se dr. Crnić. U Mannheimu je stekao osnovno obrazovanje, pohađao je i tadašnju “jugoslavensku školu”. Poslije je studirao medicinu na sveučilištu u Heidelbergu, te na sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu. Uz njemački i hrvatski, govori francuski i engleski jezik, što mu omogućuje i rad s pacijentima koji ne govore dobro njemački jezik.
Kao liječnik prvi put se zaposlio u Mannheimu, a kao specijalist je radio u nekoliko uglednih klinika u Njemačkoj i Engleskoj. Bio je dugogodišnji glavni liječnik i ravnatelj Sana Klinike u Bad Wildbadu. Riječ je o klinici koja u dijagnostici i liječenju ozljeda svih zglobova, koristi najsuvremenije metode.
Godine 2021. se zaposlio kao specijalist kirurgije i traumatologije u klinici u Seligenstadtu gdje je ostao do 2023. godine kada je prešao u kliniku Bergman u Aschaffenburgu. Klinike Bergman velika su mreža fokusnih klinika za planirano liječenje u Nizozemskoj, Švedskoj, Danskoj, Norveškoj i Njemačkoj.
-Kliniku Bergman poznajem već tri godine jer sam prethodno radio u Seligenstadtu koji nije daleko od Aschaffenburga pa mi je rad Bergmana itekako dobro bio poznat i prije nego sam se pridružio njihovom timu, kazao je dr. Crnić.
U klinici se godišnje obavi oko 400.000 operacija s endoprotezama kuka i koljena u Njemačkoj. On ih sam obavi između 4 i 5 dnevno.
-Svaka operacija traje od 45 minuta pa do sat i pol vremena, ovisno o slučaju. Izvode se na koljenu, laičkim rječnikom rečeno, kao kad npr. zubar stavlja krunu na zub, tako i ja izbrusim, pripremim kost, toliko da bih mogao staviti protezu. Naravno, pacijent je pod anestezijom, tu ima dvije mogućnosti: potpunu anesteziju ili samo lokalnu, odnosno da mu noga umrtvi na oko šest sati, objašnjava dr. Crnić.
Značajno je napomenuti, kaže dr. Crnić, kako svi pacijenti dobivaju protezu od istog materijala, utvrđene kvalitete sa dugoročno dobrim rezultatima, bez obzira plaća li operaciju zdravstveno ili privatno osiguranje.
Na pitanje ima li i Hrvata među njegovim pacijentima, dr. Crnić kaže, kako ih ima, ali uglavnom su to naši ljudi koji žive u Njemačkoj.
-Kad sam došao u Rhein-Main regiju upoznao sam doktora Stjepana Bogdanovića iz Maintala, on mi je poslao dosta pacijenata koji potječu iz naših krajeva i naravno da mi je to bila dobra preporuka. Jedan kaže drugome i na kraju sam imao dosta pacijenata iz naše regije. Bilo ih je više kad sam radio u Seligenstadtu, Offenbachu na Majni i Hanau, ali sad je više Nijemaca, kaže dr. Crnić.
Pacijenti iz Hrvatske bi morali platiti oko 7.000 eura
No, oni koji bi eventualno došli iz Hrvatske, morali bi platiti i to oko 7.000 eura jer njima njemačko zdravstveno osiguranje ne pokriva trošak za operaciju.
-Mi od zdravstvenog osiguranja dobijemo oko 6 do 7 tisuća eura za operaciju koljena ili kuka, od tog novca mi moramo platiti protezu, osoblje itd., otkriva dr. Crnić te ističe kako se u Hrvatskoj kvaliteta materijala proteze i stručnosti izvođenja operacije ne razlikuje puno od Njemačke.
– Mi u Njemačkoj nismo puno napredniji od Hrvatske po tom pitanju. Koristim iste proteze koje se i upotrebljavaju u Hrvatskoj. Znači, nemamo u Njemačkoj nešto super dobro ili bolje. Ako se surađuje s kvalitetnim firmama i proizvođačima, ništa Njemačka nije naprednija od Hrvatske, kaže dr. Crnić.
Ističe također kako ima jedna tehnika kojom je oduševljen, a koja njegovom medicinskom timu daje mogućnost da operiraju kuk ambulantno, pa pacijent isti dan može ići doma. Naravno, ako to pacijent želi.
– Medicina se razvila, a sličan napredak imamo i na polju implantata. Pristup kuku je ranije bio sa strane ili od iza, gdje se je mišić rezao. Danas mi napravimo kratki prednji rez, gurnemo mišiće na stranu i kroz tu rupu ugradimo protezu. To omogućuje pacijentu da već par sati poslije zahvata može hodati, pojašnjava ugledni hrvatski sliječnik iz Njemačke.
Ističe kako mu je svaki dan savršen kad ustanovi da su mu pacijenti zadovoljni.
– Kad završim radni dan zadovoljan sam kad je rezultat dobar, a pacijenti zadovoljni. Raduje me kada sam sa svojim radom pacijentima poboljšao ili vratio dobru kvalitetu života. To me uistinu čini sretnim, kaže dr. Vladimir Crnić.
Ono što je za zglobove jako važno, ističe dr. Vladimir Crnić je aktivnost cijeloga života. Kad dođe do problema sa zglobovima, potrebno je najprije razmotriti konzervativne, neinvazivne pristupe liječenja što uključuje fizioterapiju, lijekove, injekcije s hijaluronom u koljeno i kuk, neke manje operacije, akupunkturu te različite dodatke prehrani. Kada takav pristup ne dovede do zadovoljavajućeg rezultata za pacijenta, onda je vrijeme za operaciju. Jer naći će se uvijek jednog kirurga koji će htjeti odmah operirati. Ortopedski zahvati jako rijetko zahtijevaju hitnu intervenciju, te se sve može detaljno isplanirati. Operacija je krajnje rješenje jer se ipak radi o velikom zahvatu i za potpuni oporavak treba nešto dulje vremena. Pritom moramo uzeti u obzir da je rok trajanja jedne proteze oko 20 godina. Tada pacijenta opet čeka operacija. Ja sam izmijenio puno toga, bio sam i instruktor za proteze koje je trebalo izmijeniti. U tom slučaju, problem je što imamo na tom mjestu ožiljak,veće komplikacije s infekcijom te manje dobru kvalitetu kosti, objašnjava dr. Vladimir Crnić.
Život u Rajnsko-Majnskoj regiji
A kad se ne bavi svojim pacijentima, dr. Crnić uživa u Rhein-Main regiji gdje mu je život, kaže, primamljiviji jer je s tog područja supruga Njemica s kojom ima dvije kćeri. Sa suprugom živi u Mainhausenu, starija kćer je odvjetnica u Marburgu, a mlađa kćer u Heilbronnu studira ekonomiju i marketing.
– Moja mlađa kćer izvrsno govori hrvatski jezik. Starija kćer nije toliko dobra, ali sve razumije, uz blagi osmjeh će dr. Crnić.
Sam ističe kako često odlazi u Crikvenicu gdje mu roditelji imaju obiteljsku kuću. Ističe i svoju povezanost s Mrkopljom, a iznimno se ponosi time što je njegova mlađa kćer jako povezana s Hrvatskom, gdje je pola godine tijekom studija i živjela, kaže dr. Crnić.
Ponosan sam na svoju malu zemlju koja ima divne ljude
Što je stariji, govori nam dr. Crnić, Hrvatska mu sve više nedostaje.
– Kad sam bio klinac, bilo mi je sve bolje što je bilo njemačko. Ali je s vremenom u meni počelo sve jače kucati hrvatsko srce. Iako sam u Njemačkoj 54 godine, a bio sam svega 5 godina u Hrvatskoj, sve sam više emotivno vezan za Hrvatsku. Ponosan sam na našu Hrvatsku, malu zemlju koja ima divne ljude i koja je tako lijepa da bih volio u njoj raditi i živjeti. Možda i zbog te nostalgije sve češće idem na kongrese u Hrvatskoj i u kontaktu sam s našim ortopedima. Da, sve više se i zamišljam da radim u mojoj domovini Hrvatskoj, priznaje na kraju razgovora dr. Vladimir Crnić.
Fenix-magazin/MD/Stjepan Ivan Mandić
