Jednoga davnoga jutra, baš onoga kada je u jednom našem dnevnom listu osvanuo veliki naslov “Andrija Hebrang Tuđmanov nasljednik”, našao sam se u uredu svog ratnog prijatelja i ministra zdravstva Andrije Hebranga!
Piše: Dr. Jure Burić
Prokomentirao sam taj naslov iz novina na njegovom stolu. Rekao sam: Prijatelju, netko ti perfidno radi o glavi i ne želi ti dobro!
– Znam Prika. U ovome trenutku kada se predsjednik Franjo Tuđman bori s teškom bolesti neumjesno je pisati o njegovom nasljedniku. Znam ja od kuda to dolazi i neće ovo dobro završiti, odgovorio mi je dr. Hebrang.
I nije! Pored svih peripetija u kojima je Hebrang prikazivan kao ni manje ni više već “tajni američki agent”, pa ga je i sam Predsjednik na tu temu priupitao: jesi li ti stvarno američki agent, odgovorio: Predsjedniče ako je moj otac mogao biti ruski, zašto i ja ne bih bio američki?!
Lijepa je to bila doskočica koja bolesnom čovjeku ovisnom o svojim “bliskim suradnicima” i nije pala na plodno tlo, već ga pod pritiskom “vjernih” suradnika samo još više raspametila. Na žalost, predsjednik Tuđman im je povjerovao i od toga dana počinje Golgota moga prijatelja Andrije Hebranga. A, znam koliko je Andrija cijenio i poštivao predsjednika Tuđmana. Doživljavao ga je kao drugog oca, jer su mu onog pravog oduzeli isti oni u čijim se glavama rodila misao: kako odmaknuti Hebranga od Tuđmana. Kako od jednog pravog državotvornog hrvatskog domoljuba učiniti svom narodu mrskim kalkulantom i poljuljati Predsjednikovo dotadašnje ogromno povjerenje u Andriju suradnika i Andriju liječnika?!
Udbin rukopis
Mogu samo zamisliti koje su sve slatke bili u stanju činiti neki drugi “suradnici” pod tko zna čijim pokroviteljstvom. A i nije ih teško zamisliti, jer Udbin rukopis je poprilično jasan i stereotipan.
Dobro znam Hebrangovu zauzetost oko zdravlja predsjednika Tuđmana. Jer, da nije bilo te nesebične zauzetosti, Predsjednik bi puno prije završio svoj ovozemaljski život. Ovako mu ga je Andrija, njegov iskreni suradnik i čestiti prijatelj, produžio za jedno vrijeme.
Kako? Evo ovako: Nakon povratka s liječenja iz SAD-a Predsjednik je pozvao Andriju na jedan ozbiljan i vrlo delikatan razgovor. Otvoreno mu je rekao: – Andrija, ja znam da su moji dani odbrojani. Od tebe tražim odgovor: koliko vremena mi je još ostalo. Ja sam odgovoran čovjek i moram svoju Domovinu ostaviti sigurnu za budućnost. Dobro znaš da se još u mnogim glavama vrti bivša država, a ja to moram onemogućiti!
Rezultat takvog Predsjednikovog razmišljanja je i “Božićni Ustav”- valjda ga se sjećate!
Tuđmanaova zabrinutost za Hrvatsku
Odgovor na Predsjednikov upit jesu li u pitanju mjeseci ili tjedni je suza koja je Andriju nakratko odvela iz njegova ureda. Kad se je nakon kratkog nekog vremena vratio, Predsjednik ga upitao: Jesi li se smirio? Odgovori mi, ja to moram znati.
– Predsjedniče, u pitanju su na žalost tjedni, rekao je Hebrang jer je znao kako je bolest uznapredovala.
Ne dajući Predsjedniku da se “snađe”, nastavio je: Vaša bolest jest teška i neobična, ali zar i Vi niste neobičan čovjek! Da niste zar bi stvorili ovu državu Hrvatsku. Ja imam prijedlog, krenimo s kemoterapijom koju bi preporučili danas najbolji onkolozi svijeta! Oni u Parizu!
– Andrija, reče Predsjednik, nemoj biti pametniji od Amerikanaca, ako su oni rekli da lijeka nema, onda ga nema!
– Ima ga Predsjedniče, mora ga biti! Zašto na te lijekove ne bi dobro reagirali? Sjetite se Vi ste neobičan čovjek, pa zašto ne bi neobično i reagirali, rekao je Andrija.
Poziv u Pariz
Taj uvjerljiv odgovor imao je smisla.
Nastao je tajac, predsjednik Tuđman je spustio glavu, razmišljao i rekao: “dobro, pristajem, radi što misliš da je najbolje”.
– Izletio sam Prika iz njegovog ureda kao metak i ravno k Hrvoju Šariniću. Predsjednik je pristao, kreni s pozivima prema Parizu, tu si kao doma, moramo mu naći najbolje onkologe koji bi ovdje trebali biti već sutra, jer vremena za čekanje nemamo. I liječnici su došli sutradan. Napravili su plan kemoterapije i krenuli. Već nakon prve doze stanje se vidno popravilo. Nakon druge smo znali kako smo na pravom putu, da bi za kratko vrijeme Predsjednik bio toliko dobro da je i sam povjerovao u Božji prst i stručnost ljudi koji mu eto iz Pariza donose zdravlje, ispričao mi Andrija.
Znamo da mu se zdravstveno stanje toliko poboljšalo da je funkcionirao potpuno normalno. Umjesto tri mjeseca koliko mu je predviđao dr. Walter Reed, s novom terapijom živio je još tri godine i to kvalitetnim životom. U te tri godine dobio je još jedne predsjedničke izbore (1997. g.) i napravio mirnu reintegraciju Podunavlja (1998.g.) te tako završio rat i ostvario svoju viziju slobodne Hrvatske.
Hebrangu to nisu oprostili
E, to dr Hebrangu nisu oprostili.
-Dobro je da sam platio s položajem, a ne s glavom. No, ni to ne bi bila prevelika cijena za stvaranje države, za nju je palo i onako u povijesti na stotine tisuća glava. Bar ne bih gledao detuđmanizaciju koju su, dok se još nije ni ohladio, provodili crvi njegova djela, razni Mesići, Granići, Račani i brojni najbliži suradnici, ispričao mi je Hebrang.
Predsjednik je bio dobro sve do trenutka, kad je iz onih ranijih razloga Andrija bio odmaknut od Predsjednika, kojemu se već kao bivši njegov liječnik obratio jednim pismom u kojemu traži da ga se razriješi funkcije predsjednikovog liječnika. Jer ako mu ne vjeruje, onda je i njegov nastavak kao liječnika, upitan. Dao je ostavku, a u pismu svome Predsjedniku zaželio dobro zdravlje i bistru pamet kako bi mogao razlikovati dobro od zla!
Na žalost, predsjednik Tuđman, što zbog svoje teške bolesti, a još više zbog svojih “vjernih suradnika” nije više bio u mogućnosti donositi rezolutne odluke, jer se bolest brzo vratila i učinila svoje!
A Hebrang je i kasnije nastavio braniti i uvažavati svog Predsjednika pa i u onim nezgodnim “Mesićevim vremenima”- dajući do znanja svijetu oko sebe kako smo mi Hrvati imali mudrog hrabrog i neobičnog čovjeka, tvorca slobodne nam i drage domovine Hrvatske!
E, da se je barem onaj naslov s početka teksta i ostvario, danas bi imali poštenu snažnu i uređenu državu, a ne ovu “anemičnu” i tužnu! Ali, ima nade, uvijek je ima!
Fenix-magazin/MD/Dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik, sudionik Hrvatskog proljeća i ratni povjerenik Hrvatske vlade za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.
