Umro je moj dobri prijatelj, katedralni župnik Dubrovačke katedrale sve dok je mogao hoditi i sv. mise zboriti!
Jutros se u vječnost preselio naš don Stanko Lasić!
Piše: Dr Jure Burić
Dugo se poznajemo. Dugo smo prijatelji!
U Domovinskom ratu dijeleći njegov stan u Gradu proveli smo zajedno tjedne i tjedne, mjesece, bježeći za vrijeme opasnosti u njegovu Pinakoteku. Tamo bi i blagovali – konzerve i kruh koji je svaki dan zahvaljujući našim vrijednim pekarima bio na policama trgovina.
A onda nakon dugo vremena kada je od jednog pokojnika samca- njegovog župljanina “- naslijedio”, jednu polu punu plinsku bocu- “bacili” smo i na spremanje hrane – većinom paste u nekakvom toću.
Jedne zgode njegova dobra majka poslala nam je preko Crvenog križa jedan veliki lonac pun pečenih svinjskih šnicli zalivenih u mast. E to nam je trajalo i to nas je spasilo. Od njega sam s njegovim blagoslovom i krenuo pred Sv. Katu 1991. našem Predsjedniku u Zagreb po pomoć.
U njegovoj Pinakoteci i u njegovoj nazočnosti pisao sam izvješća za HRT, a onda s našim prijateljem i “cimerom” Antom Primorcem put tvrđave Sv. Ivana na satelitski telefon kako bi to i obznanili.
Njemu sam ostavio oproštajno pismo mojoj obitelji i nešto sitnih stvarčica koje bi mogle biti uspomene, ako me ne bude.
Tamo sam se pripremao za “skok u more”, ako neprijatelj uđe.
Sam mi je rekao:”ne bi bilo dobro Prika da te nađu, možda bih te ja i mogao skrivati kod mojih župljana jedno vrijeme, ali se opet bojim da te ne pronađu. Ostanem li ja ži,v pričat ću tvojoj obitelji o ovim našim teškim trenutcima, ali i moliti Boga da te ostavi na životu”.
Moj dragi prijatelj bi ponekad nakon rata – u slobodi organizirao u svome domu lijepe večere, na koje bi pozvao mnoge naše prijatelje s kojima bi onda evocirali uspomene.
Bio je čovjek nevjerojatne energije, uvijek u pokretu- u “trećoj brzini”, ali kad bi ga susreo na Stradunu s onom njegovom crnom torbom, malo bi zastao i poklonio mi dosta vremena kako bi prokomentirali ono što se obično komentira- politiku naravno.
Bio sam i na sv. misi u Jarama za njegovu majku koja je slavila svoj stoti rođendan. Bio sam i na njezinom sprovodu.
Zbog ove nesretne korone samo sam ga jednom posjetio, radujući se njegovom dobrom oporavku nakon jednog teškog moždanog inzulta za vrijeme hodočašća u Rimu.
Bio je moj prijatelj, dobri duh Dubrovačke katedrale – sinonim čestitog svećenika i prijatelja svojih vjernika.
U vrijeme rata – cijelo vrijeme, bez obzira na opću opasnost služio je sv. mise, jutrom i večeri znajući i vjerujući kako je sve u Božjim rukama. Jedno rano jutro dođe moj prijatelj zabrinut i tužan.
“Znaš li da nam više nema hrvatske zastave na Srđu prijatelju, ali će je s Boźjom pomoći opet biti”
Hoće Prika, eno je – ponosno se viori i pozdravlja Te na Tvom posljednjem putu u vječnost i mire Božje.
Fenix-magazin/IK/ Dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik, sudionik Hrvatskog proljeća i ratni povjerenik Hrvatske vlade za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.
