Čitam neki dan u medijima da je Novak Đoković izjavio kako bi bilo najbolje da Hrvatska i Srbija postanu jednom zemljom. Na što je mislio tom izjavom, teško je dokučiti. Možda je bio ponesen osobnim emocijama, koje ga vežu za jedan i drugi narod. Ako jest, može ga se shvatiti, iako je to samo njegov slatki san.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Veći je problem što u srpskoj politici ima još uvijek onih koji, bez ikakvih opravdanih emocija, priželjkuju ujedinjenje Srbije i Hrvatske kako bi počeli ostvarivati ideje „srpskog sveta“, svi Srbi u jednoj državi. Naravno, to bi bio samo početak. Iza tog ujedinjenja slijedilo bi prisvajanje drugih prostora bivše propale države. Ne bi Srbima ni bilo tako loše.
Imali bi opet sve pod svojom kontrolom, pa čak i izlaz na „srpsko more“. Ionako za prosječnog srpskog nacionalistu nema hrvatskog i crnogorskog mora, jer postoji samo srpsko.
Kaže Đoković kako Hrvati i Srbi govore gotovo istim jezikom i da se dobro razumiju. Tu i jest problem. Hrvat razumije što Srbin govori, ali ne zna što misli. Ponešto je naučio iz povijesti. Sada većina Hrvata zna da ne trebaju srljati kao guske u maglu, iako zasigurno ima podosta onih koji dijele Đokovićevo mišljenje.
Svatko iz svojih razloga. Pa ipak, kolikogod to neki priželjkivali, od toga nema ništa. Srpski episkop Porfirije je dokazao da Hrvati razumiju što Srbin govori, ali da ne znaju što misli. Čovjek je u Zagrebu govorio tako slatkorječivo i razumljivo da je uspio uvjeriti hrvatske lijevo usmjerene intelektualce, čak i poneke desne, da je daleko od „srpskog sveta“.
Srpski patrijarh propagira „srpski svet“ žešće čak od Vučića i Vulina
Danas kao srpski patrijarh propagira „srpski svet“ žešće čak od Vučića i Vulina. To da se Hrvati i Srbi lingvistički poprilično razumiju, ne znači da se doista i razumiju. Da su Srbi razumjeli Hrvate, ne bi nikada došlo do njihove brutalne agresije na Hrvatsku. Pustili bi ih da odu iz njihovog zagrljaja, koji je bio toliko bezobziran da je gušio. Pa sve da istim jezikom i govore, to ne može biti razlog za ujedinjenje. Da je tako davno bi se ujedinili Austrija i Njemačka, a s njima čak i veliki dio Švicarske.
Bilo je i takvih pokušaja od strane njemačkih nacista pa su propali. Nije samo jezik ono što određuje jedan narod. Puno je tu i drugih stvari: mentalni sklop, tradicija, religija i pripadnost civilizaciji. Da su Srbi i Hrvati dijelili te vrijednosti, vjerojatno ne bi nikada došlo do nesporazuma, a pogotovo ne rata. Lijepo mi u jednom pismu napisa poznata njemačka spisateljica Luise Rinser, misleći na Jugoslaviju i sudbinu Hrvata u njoj, kako je pogrešno praviti prisilno države od različitih naroda.
Uništiše Vukovar, razoriše hrvatske gradove….
Pa ako se već i stvaraju takve tvorevine, mora postojati garancija na pravo svakog naroda da ode iz nje mirnim putem kad osjeti da ona ne zadovoljava njegove interese. Česi pustiše Slovake da odu. A Srbi? Što učiniše oni? Uništiše Vukovar, razoriše hrvatske gradove i pobiše masovno civile. I netko sanja ponovno snove o ujedinjenju. Čudno. Švicarska je zemlja u kojoj se govore četiri jezika. Švicarci se razumiju jako dobro, iako su im jezici potpuno različiti.
Razumiju se, jer pripadaju istoj civilizaciji, kulturi, a dobrim djelom i vjeri. Shvatili su da multinacionalna država nema budućnosti bez istinskog razumijevanja. Srbi to niti danas ne shvaćaju. Još uvijek sanjaju neku novu tvorevinu u kojoj će svi razumjeti njihov jezik, i to lingvistički i politički gledano. U tome se još uvijek krije velika opasnost po mir na prostorima bivše države. U zadnje vrijeme temelje neki od njih svoje bolesne ambicije u uvjerenju kako će im u tome pripomoći novi američki predsjednik Trump. A čovjek možda i ne zna gdje se nalazi Srbija.
Srpski narodnjaci
I pored mnogih razlika, postoji, nažalost, nešto gdje se jako dobro razumiju mnogi Hrvati i Srbi. To su srpski narodnjaci. Srećom o sudbini hrvatskog naroda ne odlučuju oni koji rado slušaju Cece i Mece, nego oni koji se pored emocija služe i razumom.
A razum sugerira, nakon toliko lošeg iskustva sa srpskom politikom, da i kad razumiješ što govori, ne znači da i shvaćaš što želi.
Dobro je da srpska politika u zadnje vrijeme i ne krije što želi. Postala je razumljiva u svakom pogledu. To je vjerojatno i razlog da svi susjedi bježe od njezinog zagrljaja, onoga koji se smješka i guši.
Fenix-magazin/MD/Dr. fra Luka Marković
