Gledajući u zadnje vrijeme izbezumljena lica srpskih političara i analitičara, s obje strane Drine, dobiva se dojam da se čitav svijet urotio protiv njih.
Piše: Dr. fra Luka Marković
U pojedinim srpskim medijima se čuje priča da neki zli ljudi pokušavaju opanjkati Srbe kako su počinili grozne zločine u Srebrenici. Čovjek dobije dojam slušajući srpske političare i kvazi intelektualce da se radi o robotima koji su tako programirani da vide samo ono što trebaju vidjeti, ali ne i ono što se doista događalo. Ideologija „srpskog sveta“ učinila je svoje.
Sustavno stoljetno uvjeravanje srpskog naroda od strane nacionalnih elita kako su Srbi kroz čitavu povijest bili žrtve, uspjela je i kod običnog čovjeka oblikovati lažno povijesno sjećanje. Da nije, ne bi ljudi poput Vučića i njemu slični mogli danas vladati Srbijom.
Proći će desetljeća prije nego se srpski narod pomiri s činjenicom da živi u krivim sjećanjima, jer je bio žrtva ideologije vlastitih političkih i intelektualnih elita koje su mu sustavno prodavale povijesnu neistinu za istinu. Zašto se današnja srpska politika tako teško nosi s činjenicom da je u Srebrenici na zvjerski način ubijeno oko osma tisuća Bošnjaka? Zašto se nosi tako teško s činjenicom da je u Bosanskoj Posavini od strane četnika i JNA ubijeno oko tri tisuće Hrvata i povelik broj Bošnjaka, te protjerano oko sto tisuća Hrvata, i to samo iz jednog razloga kako bi Banja Luka mogla biti spojena koridorom s Beogradom? Uostalom nisu to jedina mjesta u kojima su ubijani i protjerivani Bošnjaci i Hrvati.
Ubijeni samo zato što su bili Hrvati
Čudno je da ti uplašeni i namrgođeni srpski političari niti danas ne žele prihvatiti činjenicu da je i u Vukovaru zvjerski ubijeno mnoštvo nedužnih ljudi, žena i djece, i to samo zato što su bili Hrvati. Srpska politička elita, zanemarujući određene prosvjećene krugove, ne želi shvatiti da joj kriva sjećanja na vlastitu prošlost otežavaju budućnost. Puno pričaju o Kosovu zaboravljajući da ih je NATO bombardirao kako bi zaustavio genocid nad Albancima, koje su masovno pokušali protjerati s Kosova. Ukoliko u Ujedinjenim Narodima bude potvrđen genocid u Srebrenici, počet će srpska politika s pričom, tako njihovi ideolozi, o stradanjima Srba od Hrvata i Nijemaca za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Kad bi doista svijet prihvatio takve sulude ideje o kojima govori Vučić, svi bi se narodi mogli vraćati u povijest. Bog zna kolike bi novca morale isplatiti Engleska, Francuska ili Španjolska za zlostavljanje i pljačkanje domicilnog stanovništva u bivšim kolonijama. Umjesto vraćanja u duboku prošlost, bilo bi bolje da prihvate istinu o agresiji na Hrvatsku, BiH i Kosovu, o zločinima koje su u tim zemljama počinili ideološki izmanipulirani Srbi prije tridesetak godina. To ne znači da je čitav srpski narod genocidan.
Lažna sjećanja
Nažalost, nepobitna je činjenica da je srpska politička i intelektualna elita šireći lažna sjećanja o zločinima nad Srbima, pogotovo ona u Jasenovcu, doprinijela oblikovanju iskrivljenog sjećanja kod srpskog naroda. Oni koji su tvrdili da je u Jasenovcu, a i danas besramno o tome govore, ubijeno 700 tisuća Srba, kao i to da su Hrvati i Bošnjaci kroz povijest činili samo zlo Srbima, utjecali su na obične ljude da postanu zločinci u Srebrenici i Vukovaru. Čovjek bi se mogao složiti s Ivom Josipovićem kad u jednom srpskom mediju kaže da nema genocidnih naroda. Pa ipak ne smije se olako preći preko činjenice da su ideologije od naroda stvarale ubojice. Suradnja Pavelića s europskim fašistima, utjecala je na počinjene zločine u NDH. Iako je hrvatski narod bio duboko pogođen ponašanjem velikosrpske politike u Staroj Jugoslaviji, do zločina nad Srbima i Židovima za vrijeme Drugog svjetskog rata ne bi došlo da nije bilo utjecaja i pritiska europske fašističke ideologije, kojoj se, nažalost, priklonio bolesno ambiciozni i destruktivni Ante Pavelić. Uostalom, da hrvatski narod nije bio za fašističku ideologiju, pokazuje se najbolje u tome da se najugledniji hrvatski političar Maček povukao iz politike, jer nije želio surađivati s njemačkim i talijanskim fašistima.
Nažalost, srpska politika koja i danas često predbacuje Hrvatima ustaštvo, još uvijek njeguje fašistoidnu ideologiju „srpskog sveta“, koji svojata tuđe prostore. Zar se to ne vidi najbolje u svojatanju 49 posto BiH ili države Crne Gore. Istina, to se ne čini direktnim miješanjem, nego preko velikosrpskih eksponenata u tim državama. Nažalost, Srbija je postala ponovno faktorom destabilizacije na Balkanu.
Poruka Hrvatima
Vrijeme je za promjene. A one su moguće samo mijenjanjem političke i ideološke svijesti. Pet do dvanaest je da srpska politika odbaci četničku ideologiju i ideju „srpskog sveta“ kako bi napokon i sam srpski narod shvatio da je desetljećima, pa i stoljećima, živio od krivih sjećanja kako su svi drugi loši a Srbi dobri. Je li to moguće? Teško je u to povjerovati u to sve dok se oficijelna politika ne distancira od četništva kao što je to učinila Hrvatska od ustaške ideologije. U svim narodima svijeta postoje marginalne grupice koje se rado kite retrogradnim ideologijama, pa i u Hrvatskoj i BiH. Nažalost u Srbiji je to još uvijek državna politika. Što reći drugo za državu u kojoj se rehabilitira četništvo, koje je Hrvatima i Bošnjacima učinilo puno zla. Tu se ne misli samo na one pripadnike Draže Mihajlovića, nego i na one infiltrirane četnike u partizane koji dobrim dijelom snose odgovornost za zločine nad Bošnjacima uz Drinu i Hrvatima na Bleiburgu.
Uostalom, zar ratni zločinac Mladić i mnogi oko njega nisu nosili petokraku da bi se vrlo brzo pretvorili u četnike? Sudjelujući kao žurnalistkinja na suđenju Eichmannu u Jeruzalemu, ustvrdila je svojevremeno filozofkinja Hannah Arendt da u njemu nije vidjela utjelovljenje zla, nego običnog čovjeka kojega je ideologija učinila onim što jest, zločincem. Slično bi se moglo reći i za one koji su učinili zločine u Srebrenici i Vukovaru da nisu utjelovljenje zla, nego obični ljudi zavedeni od bolesnih političkih i intelektualnih elita. Nažalost, takvih je bilo u gotovo svim državama svijeta u kojima su umjesto humanih ljudi vladali opasni, bolesni destruktivci, koji su imali snažan utjecaj na običnoga čovjeka.
Kako mediji javljaju, novi srbijanski premijer je povodom obljetnice akcije Bljesak poslao Hrvatima poruku da Srbija neće odustati od svoje istine. One „istine“ koja već duže vremena odgaja mlade generacije u mržnji? Nažalost, te subjektivne istine su vodile Srbiju često u tragične sukobe. Vrijeme je za onu objektivnu koja bi mogla približite Srbiju susjednim narodima i odvesti je u Europu. Uostalom, tamo ih već čeka nekoliko milijuna Srba, koji su otišli potražiti bolji život, iako u Srbiji prema Vučićevoj retorici, ruže cvatu U Rusiji, koja danas iz osobnih interesa podržava njihovu subjektivnu istinu, gotovo da i nema Srba. Unatoč svemu potvrda genocida od strane Ujedinjenih naroda ne bi smjela biti povod bošnjačkim unitaristima da se okrenu politici koja bi mogla dovesti do novih sukoba.
Fenix-magazin/MD/Dr. fra Luka Marković
