Zadnjih godina sam u nekoliko eseja napisao da je neshvatljivo bošnjačko odbijanje da se prihvati novi Izborni zakon u BiH po kojem bi Hrvati birali svoje predstavnike, što se odnosi i na člana Predsjedništva.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Nedavno “saopćenje” Ilije Cvitanovića kako su mu najvažniji politički predstavnici Bošnjaka govorili da nemaju ništa protiv toga da Visoki predstavnik donese takvu uredbu, potvrđuje samo moja zapažanja u nekoliko eseja da se bošnjački političari boje prihvatiti taj prijedlog.
Naime, onaj tko ga prihvati, izgubit će potporu bošnjačkih birača, koje su pojedini političari izmanipulirali tvrdnjom kako je u Europi moguće i ono što je nezamislivo, a to je da u jedno multietničkoj zemlji birači jednog naroda, većinskog, određuju tko će zastupati onu drugu etničku grupu. Uostalom, svojevremeno je i poznati bošnjački političar, Haris Silajdžić, koji očito shvaća stanje u europskoj demokraciji, upozorio da bi biranje hrvatskih predstavnika od strane Bošnjaka moglo Hrvatima ogaditi Bosnu i Hercegovinu.
Na te njegove riječi, kako se može vidjeti u jednom snimku, reagira Komšić izbezumljeno, upozoravajući ga da su se njih dvojica borili zajedno za BiH, te da zbog toga ne razumije njegovu izjavu. Za koju BiH se on to borio? Za onu u kojoj će se omalovažavati etničke grupe i demokraciju? Ili, možda, za onu u kojoj bi se mogao dobro uhljebiti? Vjerojatno za ovu drugu. Nažalost mnogi bošnjački birači to ne shvaćaju. Čovjek misli samo na sebe, te dobrom glumom vodi bošnjačke birače u krivom smjeru, svađi s Hrvatima. Koju korist imaju Bošnjaci od toga? Nikakvu. Sami ne mogu sačuvati BiH. Možda ratom? Onaj tko se tim mislima bavi, ne želi dobro niti svojem narodu.
Svaki sukob bi uništio sva tri konstitutivna naroda i ostavio BiH pustom. I samom Dodiku, koji se svojom ideologijom „srpskog sveta“ i poslušnošću Beogradu, uvalio u blato do grla, se treba suprotstaviti s više mudrosti a manje ratničke retorike. Politička sloga Hrvata i Bošnjaka će ga lakše neutralizirati nego ratno huškanje. Uostalom to se pokazalo i na prijeratnom referendumu o BiH? Da se Hrvati nisu odazvali, tko zna u kojem bi smjeru išle igre oko države. I danas je upitno što bi se dogodilo s BiH ukoliko bi hrvatski narod počeo pokazivati simpatije za Dodikove sulude ideje? Istina, ima pojedinaca, pogotovo među političarima koji nisu u lošim odnosima s Dodikom, ali to nije mišljenje većine hrvatskog naroda u BiH. Tako i treba ostati.
Svoj doprinos tomu moraju dati i sami Bošnjaci, shvaćajući da se ne može jedan narod diskriminirati i u kritičnim vremenima tražiti njegovu podršku. Uostalom, teško je povjerovati da takvi kao Komšić vole Bošnjake više od Harisa Silajdžića. Kakvu korist imaju Bošnjaci od toga da biraju Hrvatima člana Predsjedništva države? Nikakvu. Komšić ima, jer u veleposlanstva, konzulate i određene vojne krugove može slati svoje pristalice.
Navode mlin na svoju vodu
Upravo je to ono što iritira svakog Hrvata, pa i onoga sklonoj cjelovitosti BiH. Što dobiva BiH takvom političkom igrom Komšića i izmanipuliranih bošnjačkih birača, od kojih su mnogi za vrijeme rata našli utočište u Hrvatskoj. Politički gledano ništa, jer demokratska Europa, prema kojoj teže određeni bošnjački krugovi – zasigurno ne svi – će kad-tad morati odbaciti mišljenje pojedinih neupućenih analitičara, pogotovo onih iz Austrije i Njemačke, koji misle da u unitarizmu leži spas BiH, i to vjerojatno pod utjecajem stare austrijske politike nakon aneksije BiH, kako u njoj živi jedan narod s tri vjere.
Upravo se tim neznalačkim idejama određenih europskih krugova služe pojedini bošnjački intelektualci, navodeći mlin na svoju vodu; jedni ne shvaćajući da BiH nije Jugoslavija, a drugi da su njihove ideje o, dugoročno gledano, islamskoj BiH samo utopija. Opasna desnica u Europi jača, prijeti da preuzme vlast u mnogim zemljama, upravo jer pojedini migranti iz islmaskih zemalja nisu shvatila da religije imaju slobodu u društvu, ali ne i pravo na ruiniranje demokracije.
Reakcije pojedinih medija na izjavu bošnjačkog intelektualca, profesora Envera Kazaza kako sadašnja vladajuća garnitura Bošnjaka treba prihvatiti novi Izborni zakon, pa makar na slijedećim izborima izgubila vlast, govori puno. Izjave ponekih Bošnjaka kako novi Izborni zakon neće biti prihvaćen od strane Bošnjaka dok je Čović na vlasti, su politička ludost. Pa on i jest glavni među Hrvatima u BiH, jer Bošnjaci pod utjecajem Komšića i njemu sličnih sustavno biraju kao hrvatske predstavnike one koje Hrvati ne žele. Vrijeme je za otrježnjenje. Istina, vrijeme je i za odlazak s političke scene određenih manipulatora iz sva tri naroda.
Ali to će se dogoditi tek tada kad sva tri naroda budu uvjerena da njihova ravnopravnost u budućnosti nije upitna. Kako u to mogu biti sigurni Hrvati kao konstitutivni narod ako im većinski Bošnjaci sustavno biraju predstavnike? U jednoj kolumni, objavljenoj u knjizi „Hrvati BiH između srpskog secesionizma i bošnjačkog unitarizma“, sam napisao, aludirajući na Freuda, kako je vrijeme da kočijom počnu upravljati kočijaši a ne konji, to jest razum a ne emocije. Negativnih emocija je u BiH jako puno. Rat ih je prouzročio. Potisnuti ih mogu samo oni koji dopuste razumu prednost pred sjećanjima koja sugeriraju mržnju.
Fenix-magazin/MD/ Dr. fra Luka Marković
