Teroristički čin u Australiji je još jedno upozorenje čovječanstvu da se treba ozbiljno pozabaviti uzrocima koji dovode do njega.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Spomenuto nedjelo, kao i ono Hamasa u Izraelu, ukazuju na to koliko opasna može biti slijepa mržnja, ali i to da sve religije trebaju proći fazu prosvjećenja, koja otklanja svaku pomisao da se u Božje ime smije činiti nasilje.
RELIGIJA I FANATIZAM
Učestali teroristički čini islamista govore o tome koliko je važno da religije prođu proces pročišćavanja od krivih predodžbi kako se u Božje ime smije vršiti nasilje. To se ne odnosi samo na islamske fanatike, nego i na sve druge pripadnike religija i ideologija koji podržavaju nasilje, ili prešućuju.
Svako nasilje u ime religije ili bilo koje ideologije mora biti osuđeno, pa i ono koje dolazi od strane izraelskih ekstremistima. Nažalost, i takvih ima. Što reći o onima izraelskim vjerskim ekstremistima koji opravdavaju brutalnu izraelsku vojnu akciju u Gazi?
Uzrok za mržnji, koju islamski teroristi nose u srcu, leži i u propustu zapadnog svijeta da iskreno ukaže na zločine, svejedno s koje strane dolazili. Već sam 2014. upozorio u knjizi „Treći sukob ili susret islama i kršćanske civilizacije“ (Sarajevo) na to da zapadno društvo snosi dio odgovornosti za pojavu vjerskog fanatizma u muslimanskom svijetu.
KORIJENI MRŽNJE
Uzrok mržnje određenih fanatičnih, neprosvijećenih muslimanskih krugova u svijetu treba tražiti svakako i u stoljetnom brutalnom kolonijalizmu pojedinih europskih zemalja, poput Velike Britanije, američkom ponašanju u odnose na islamske zemlje, ali i nesposobnosti zapadnog svijeta da osudi odnos Izraela prema palestinskom pitanju.
Ne može se i ne smije olako prelaziti preko zločina nad civilima u Gazi, bez obzira što je Izrael bio isprovociran terorističkim činom Hamasa.
ODGOVORNOST VJERSKIH I POLITIČKIH LIDERA
Istina, ne može se isključiti ogromna odgovornost pojedinih imama u svijetu koji truju dušu svojih vjernika, uvjeravajući ih da Alah želi osvetu protiv „nevjernika“, i to zbog njihovog povijesnog i današnjeg ponašanja.
S obzirom na sve ono što se događa danas u svijetu, od agresije Rusije na Ukrajinu, građanskih sukoba unutar mnogih država, poput onoga krvavog u Sudanu, brutalnog pohoda Izraela na Gazu, islamskog terorizma, jačanja opasne desnice u zapadnim zemljama zbog nekontroliranih migracija, trebalo bi zabrinuti čovječanstvo.
Ne treba nasjedati zloslutnim prorocima apokaliptičnih vremena, pa ipak mora se prihvatiti činjenica da je stanje u svijetu vrlo opasno, i to ne samo zbog islamskog terorizma, nego i zbog zla koje je ovladalo čovjekom, koje ga sustavno guran u novu svjetsku katastrofu.
S obzirom na sve ono spomenuto negativno, ne smije se potisnuti u zaborav i opasnost od atomskog oružja, koje, nažalost, stoji često i pod kontrolom korumpiranih i neuračunljivih političara.
BIBLIJSKA PRIČA
Vrijeme je za otrežnjenje i pokušaj pronalaženja rješenja kako bi se svijet izvukao iz opasnog zagrljaja smrti. Biblijska mitska priči o Adamu i Evi krije i za današnjeg čovjeka ozbiljnu poruku. Adam i Eva imaju sve, pa ipak nisu zadovoljni. Žele više od onoga što im je darovano.
Priča o zmiji koja je zavela Evu, a zatim Eva Adama, je samo slikovita priča o tome da postoji nešto što utječe na ljudsko stvorenje da krene putem nezahvalnosti. Ne može se previdjeti činjenicu da mnoge svjetske zemlje, pa i one zapadne, koje se rado kite perjem demokracije, surađuju i s muslimanskim poglavarima koji nemaju nikakav osjećaj za demokraciju i ljudska prava.
Nažalost, obuzetost kapitalom je potisnula osjećaj za pravednost i mir, i to ne samo u islamskom svijetu nego i u onom koji se naziva kršćanskim, hinduističkim ili budističkim.
Povijest uči da je u takvim vremenima čovječanstvo stradavalo, vraćalo se desetljećima i stoljećima unazad. S obzirom na atomsko oružje, stanje može biti i gore, ukoliko na političkoj sceni budu dominirali luđaci, uvjereni da su bogovi na zemlji.
Nažalost, rat u Ukrajini, islamistički terorizam i dvoličnost zapadne politike upozoravaju na to da živimo u vrlo rizičnim vremenima.
Pred ovo božićno vrijeme, koje šalje poruku mira, ne bi bilo loše razmisliti i o poruci koju šalje slučaj Adama i Eve. Njih dvoje ne napuštaju rajsko stanje zbog krivice drugih, nego zbog toga jer nisu bili zadovoljni s onim što im je darovano.
Željeli su puno više nego im je bilo potrebno. Filozof Schopenhauer upozorava da su ljudske prevelike želje njegov najveći neprijatelj, zapreka na putu sreće. Vrijeme je da odgovorni u svijetu politike i religije razmisle i o tome.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
