Dodik se spušta polagano podvijena repa iz oblaka u koje je uzletio na ideji „srpskoga sveta“. Vrijeme je da se i Bošnjaci, pogotovo oni bosanski unitaristi, spuste na zemlju i prihvate da je BiH država tri konstitutivna naroda. Onaj tko misli da može dokinuti županije, Hrvatima birati predstavnike u Dom naroda, pretvarajući se preko noći od Bošnjaka u Hrvata, očito nije shvatio da živi u Europi a ne u Aziji ili Africi. I prevrtljivost ima svoje granice strpljenja.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Ne može se međunarodnu zajednicu i njezine predstavnike sotonizirati kad se protivi centralističkom uređenju BiH, a hvaliti kad uvode sankcije Dodiku zbog pokušaja razbijanja Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu su svakako zanimljivi oni bošnjački intelektualci koji se pozivaju na ljudska prava, osuđuju navodnu islamofobiju u Europi, a govore o tome kako će doći do radikalizacije islama u mogućoj bošnjačkoj izbornoj ili federalnoj jedinici.
Upravo takvi stavovi idu na ruku onima u Europi koji se boje islama. Neki od bošnjačkih intelektualca, ili kako bi se oni sami radije nazvali bosanskih, šire lošu sliku o bosanskohercegovačkom islamu. Otkuda im ideja da će se muslimani radikalizirati ukoliko Bošnjaci dobiju svoj izborni ili federalni prostor? Osobno ne smatram da će do toga doći, jer među Bošnjacima ima dosta onih koje žele u miru s drugima i drugačijima živjeti svoju vjeru. A ima i onih koje islam ne zanima uopće.
Istina, u zadnje vrijeme pojavljuju se u bošnjačkom javnom prostoru zagađivači međunacionalnih odnosa prizivajući onaj radikalni islam koji nije svojstven bosanskohercegovačkim muslimanima. Jedan od tih ljudi, neki nepoznati profesor Šefik Kurdić, koji od religijskoga zanosa ne shvaća da živi u 21. stoljeću, je nedavno u Zenici docirao o tome kako se Bošnjaci ne boje nikoga, jer je Alah s njima. Čovjek pozivajući na rat u duhu islamista (mali džihad), zaboravlja da džihad (veliki džiha) u islamu znači prvotno zauzimati se za dobro i mir, a ne nemir i nasilje.
Spomenuti gospodin ne samo da ne poznaje islam, te da ga svojim izgovorenim budalaštinama ocrnjuje, nego nema pojma o povijesti Bosne i Hercegovine.
Tvrdi jadnik kako u BiH nije bilo kršćana do prije stotinjak godina, iako je i ptičici na grani poznato da su kršćani činili većinu stanovništva u BiH i stotinjak godina nakon njezine okupacije od strane Osmanlija. Nije problem u tome što takav fanatik luduje i prosipa povijesne neistine, nego u tome što postoje i oni krugovi koji malo znaju o povijesti BiH i islamu, te će povjerovati u bedastoće koje taj čovjek govori. Jasno mi je da se određeni intelektualni bošnjački krugovi plaše ostati s takvim intelektualnim karikaturama. Pa ipak, s obzirom na činjenicu da se Islamska zajednica prije nekoliko godina oštro suprostavila radikalnim džematima u BiH, vjerovati je da će se znati nositi i s takvim nepogodama, koje više štete Bošnjacima nego što im koriste. Dodik jest zaigrao kolo „srpskoga seta“ koje iritira ne samo Bošnjake nego i veliki broj Hrvata.
To što se Čović druži s njim, nije nikakav znak stava većine Hrvata prema nepogodi zvanoj Dodik. Pa ipak odgovor na Dodikovo poigravanje mirom, ne smije bit poziv na mali džihad, to jest rat za Alahovu stvar, koju dotični gospodin poistovjećuje s bošnjačkim interesima. Nažalost, nezadovoljstvu među Bošnjacima mogu doprinijeti i spomenuti intelektualni krugovi ukoliko budu sustavno pričali priče o tome kako će se muslimani radikalizirati ukoliko Hrvati dobiju svoj izborni prostor ili federalnu jedinicu. Da je prisutan utjecaj radikalnijeg azijskoga i afričkoga islama u Europi je nepobitna činjenica.
Nažalost spomenuti gospodin Kurdić da naslutiti da ga ima već i u BiH. Kao da je rat donio nekome korist. Pa ipak činjenica je i to da se u BiH od strane muslimana događa daleko manje ispada islamskih radikala nego u nekim europskim državama. Otkuda strah kod određenog kruga bošnjačkih intelektualaca od radikalizacije islama u mogućoj bošnjačkoj izbornoj ili federalnoj jedinici? Kod jednog dijela radi se o strahu od njihove minorizacije unutar bošnjačke etničke grupe, dok onaj drugi, perfidniji dio, strahuje više od toga da bi BiH mogla opstati kao suverena država triju konstitutivnih naroda, a religije biti svedene u one okvire koji im pripadaju u sekularnim i civiliziranim društvima.
U kantonalnoj Švicarskoj i federalnoj Belgiji religije su priznate i suverene u svakom dijelu države. Niti jednoj religijskoj zajednici se ne zabranjuje djelovanje u okvirima ustava i zakona. Zašto to ne bi bilo moguće i u kantonalnoj ili federalnoj BiH? Pitanje je da li bi to odgovaralo pojedinim bošnjačkim intelektualnim krugovima koji se prodaju za umjerene muslimane, a sanjaju neke druge snove. Nešto o tome u svom nastupu govori i spomenuti Šefik Kuridć.
I on poput nekih drugih ne pravi razliku između BiH prije i poslije dolaska Osmanlija. Kako uopće shvatiti one koji se uvijek, kad zatreba, pozivaju na bosansko kraljevstvo, a istovremeno se ponose osmanlijskim razaranjem toga istoga kraljevstva. Istina je da „srpskom svetu“ nedostaje intelektualnoga poštenja i logike kad govori o Bosni i Hercegovini kao srpskoj zemlji, ali to nedostaje i onim Bošnjacima koji se, navodno, ponose bosanskim kraljevstvom, a veličaju njegovo razaranje od strane Osmanlija.
Fenix-magazin/IM/Dr. fra Luka Marković
