Neke od arapskih država slale su za vrijeme korone pomoć Srbiji ali ne i Bosni i Hercegovini. To je svakako zanimljiva činjenica s obzirom na prijašnje dobre odnose arapskoga svijeta s bosansko-hercegovačkim muslimanima.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Razlog za neslanje pomoći Bosni i Hercegovini, kao i određenoj rezerviranosti u odnosu na bosansko hercegovačke muslimane, a time i Bošnjake, treba tražiti svakako u oduševljenju pojedinih bosansko-hercegovačkih političara „Muslimanskim bratstvom“ – muslimanskom političkom strankom – koje je svojevremeno pobijedilo na izborima u Egiptu. Bakir Izetbegović i pojedini krugovi u SDA nisu krili svoje oduševljenje za spomenutu stranku, kao i kasnije razočaranje zbog njezinoga skidanje s vlasti od strane vojne hunte pod vodstvom generala Abdula Fatiha al-Sisia.
Teško je povjerovati da Izetbegović i pojedinci u SDA gaje simpatije prema“ Muslimanskom bratstvu“ samo iz uvjerenja kako bi njihov državni model bio primjenjiv i u Bosni i Hercegovini. Uostalom, da je „Muslimansko bratstvo“ zadržalo vlast u Egiptu i uvelo šerijatski zakon, došlo bi do sukoba s kršćanskim koptima i liberalnom egipatskom mladošću.
Simpatije prema “Muslimanskom bratstvu”
Prije bi se moglo reći da razlog za određene simpatije prema egipatskom „Muslimanskom bratstvu“ leži u činjenici da ga snažno podržava turski predsjednik Erdogan. Upravo zbog podržavanja spomenute stranke, došla je Turska u sukob s gotovo svim arapskim državama, s izuzetkom Katara.
Da je „Muslimansko bratstvo“ zadržalo vlast u Egiptu i u zakonodavstvo zemlje ugradilo šerijatski zakon, ne bi došlo samo do velikih previranja u egipatskom društvu, nego i do sukoba sa susjednim arapskim zemljama.
Uzrok tih previranja i sukoba unutar arapskoga svijeta ne bi bio potaknut toliko željom „Muslimanskoga bratstva“ da se u zakonodavstvo Egipta ugradi šerijatski zakon, nego njihovom idejom da se bogatstvo u tim zemljama treba pravedno preraspodijeliti.
Uostalom, pobjeda spomenute stranke na izborima u Egiptu nije ostvarena propagiranjem šerijatskog uređenja egipatskoga društva, nego govorom o nužnosti socijalnih reformi u Egiptu, koje je trebalo proširiti i na druge arapske zemlje.
Poznato je da su pristalice te stranke bile godinama vrlo angažirane oko karitativnoga djelovanja među najsiromašnijim slojevima egipatskoga društva. Ono što je zabrinjavalo susjede, kao što je Saudijska Arabija, jest mogućnost da utjecaj te socijalne preraspodjele u društvu ne zahvati i tu državu.
Jedan od najvažnijih razloga za ogromnu financijsku pomoć Saudijske Arabije egipatskoj vojnoj hunti, koja je svrgnula s vlasti „Muslimansko bratstvo“, leži u strahu od promjene vlasti i u toj državi.
Grdnjom novoga Kaira, grada za nekoliko milijuna stanovnika, što izdašno financira Saudijska Arabija, želi se umanjiti nezaposlenost u Egiptu i ublažiti bijes prevarenih siromašnih birača. Jedina arapska država koja podržava Muslimansko bratstvo, čiji su članovi u njoj pronašli utočište, jest Katar.
Uostalom, to je jedina arapska zemlja s kojom Turska ima dobre odnose. Razlog za to leži u podršci obiju zemalja „Muslimanskom bratstvu“. Izražavajući javno simpatije za spomenutu muslimansku egipatsku stranku, kao vjerni obožavatelj Erdogna, doveo je Izetbegović BiH u politički sukob s ostalim arapskim zemljama.
Presudno pitanje za BiH
Budući da je nedavno portal Bosnia times, koji uređuje dobar poznavatelj stanja u muslimanskom svijetu Nedžad Latić, govorio o utjecaju različitih islamskih zemalja na muslimanske političare u BiH, postavlja se pitanje koje će muslimanske zemlje u budućnosti imati jači utjecaj na bosansko-hercegovačke muslimane.
Iako pitanje na prvi pogled izgleda beznačajnim, može biti presudno za budućnost BiH. Naime, kolikogod se trenutna bošnjačka koalicija distancira od muslimanske politike Izetbegovića i SDA, ne smije se izgubiti iz vida činjenicu da će unutar bošnjačkoga korpusa bosansko-hercegovački muslimani i u budućnosti igrati najvažniju ulogu.
Trenutno je to na političkoj sceni grupacija oko Konakovića. Da se radi o muslimanima koji nisu previše bliski ideologiji SDA i Islamske zajednice, a time i Erdogana, vidi se po sve oštrijim napadima na Konakovića.
Iako na prvi pogled izgleda da se radi samo o netrpeljivosti između dvojice nekadašnji utjecajnih ljudi u SDA, ne može se isključiti niti to da Konaković stoji pod utjecajem liberalnijih muslimanskih krugova u svijetu.
Ili možda onih koji su isto tako konzervativno islamski orijentirani, koji preferiraju šerijatski zakon, ali se pribojavaju socijalnih reformi i gubitka kapitala. To je, nema sumnje, važno pitanje i za cjelokupno bosansko-hercegovačko društvo.
SDA se vraća u političku arenu
Važno je posebno zbog toga što mnogi od muslimanskih političara i intelektualaca kad govore o građanskoj BiH misle dugoročno na muslimansku. Ponadati se da Konaković ne stoji pod utjecajem određenih muslimanskih lobija u svijetu koji vole kapital a nemaju ništa protiv šerijatskoga uređenja.
To je posebno važno za Hrvate u BiH, jer oni oko Nikšića i Forte, kolikogod na prvi pogled izgledali mogućim, nemaju potencijala bez Konakovića provesti dogovoreno u djelo. Padom Konakovića i njegove stranke, u političku arenu se vraća zasigurno SDA.
Povratak SDA u vlast u BiH i Federaciji, ojačao bi ponovno utjecaj Erdogana na bosansko-hercegovačke muslimane, kao i simpatije za „Muslimansko bratstvo“, koje Ujedinjeni Arapski Emirati, uz prešutnu podršku drugih arapskih država, pokušavaju svim silama prikazati terorističkom organizacijom.
Što se da zaključiti iz svega? To da i u islamu, kao i u kršćanskom svijetu, kapital igra važnu ulogu, pa čak i tada kad se religija stavlja, navodno, u prvi plan.
Fenix-magazin/SČ/Dr. fra Luka Marković
