Prošlo je gotovo trideset godina od kad se u BiH prestalo pucati iz oružja. Nažalost, ono istinsko stanje mira nije još uvijek zaživjelo. Tamo gdje nema sigurnoga mira, nema niti ekonomskog prosperiteta.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Najbolji primjer za to su deseci tisuća mladih ljudi koji su zadnjih godina otišli iz BiH. To da se nakon tridesetak godina još uvijek govori samo o zločinima onih drugih i žrtvama vlastitoga naroda, upućuje na loše moralno i političko stanje u državi. Očito je da politika nije odradila u miru ono što je trebala.
Nažalost, zakazale su i religijske zajednice, koje su mogle i trebale učiniti više na tom da se svaki konstitutivni narod distancira više od onih koji su u prošlom ratu uprljali ruke. Nažalost, pravoslavni predstavnici ne samo da se ne distanciraju od haških osuđenika, oni ih promatraju čak i kao heroje srpskoga naroda.
Zakazali su i oni pojedinci u katoličkim zajednicama koji su paradirali s Kordićem, navodno zbog njegovoga obraćenja. Za Kordića, ali i za Hrvate u BiH, bilo bi puno bolje da se nakon odslužene kazne povukao u tišinu, bez obzira da li se osobno osjećao krivim ili ne. Svako javno paradiranje iritiralo je onu drugu pogođenu stranu. Neki od onih koji se danas zgražaju nad njegovim izjavama, dobili su dugo očekivanu priliku da krenu u kampanju protiv hrvatskoga naroda, bilo da se radi o onima u politici ili religijskoj zajednici.
Islamska zajednica koja koristi svaku priliku da ukaže na veličanje ratnih zločinaca od strane Srba i Hrvata, šuti kad su u pitanju osuđeni ratni zločinci iz bošnjačkih redova. Ne mogu se sjetiti da sam pročitao dosta jasnih izjava od strane islamskih poglavara koje daju naslutiti distanciranje od onih koji su u ime bošnjaštva uprljali ruke do lakata. Istina, u ratu su stradali mnogi nedužni Bošnjaci, ali i povelik broj Hrvata i Srba.
Ljutnja i šutnja islamskih poglavara
Mogu shvatiti ljutnju Bošnjaka i islamskih poglavara zbog Kordićeve izjave, ako je prenesena ispravno. Ali, na drugoj strani, ne mogu shvatiti šutnju islamskih poglavara oko zločina koji su učinjeni od strane bošnjačke armije nad hrvatskim i srpskim stanovništvom. To da se netko brani, ne opravdava ga da čini zločin.
Gospodin Kavazović proklinje zločince i one koji ih podržavaju. Nadam se da pri tome misli i na one Bošnjake koji su ubili tolike nedužne Hrvate, pa i onu dvojicu fratara koji su se opirali preseljavanju stanovništva, jer su bili za cjelovitu BiH – naravno onu u kojoj bi sva tri konstitutivna naroda bila ravnopravna. Ubojstvo dvojice fratara u fojničkom samostanu se nije dogodilo zbog emocionalnoga bijesa i iracionalne želje za osvetom, što se, nažalost, događa u ratovima, pa i u onome u BiH. Naprotiv, bilo je to proračunato ubojstvo, s ciljem da se katolički puk (Hrvati) prestraši i pokrene na napuštanje svojih ognjišta.
Da se ne radi o izljevu bijesa i želji za osvetom, govori i način na koji su fratri ubijeni. Vojnici specijalnih postrojbi Bošnjačke armije su ušli u samostan i potražili dvojicu starješina, gvardijana i vikara. Pucali su u njih pred drugim članovima samostana i nakon zločina mirno otišli. Ono što zbunjuje, jest činjenica da su ti osuđeni vojnici, kako se spominjalo u nekim medijima, nekoliko puta pomilovani. Protiv njihovoga pomilovanja trebala je Islamska zajednica toliko glasno galamiti da se čuje do neba, jer se radilo o ljudima koji su se zauzimali za cjelovitu i pravednu BiH. Nažalost, to nije učinjeno.
Ponavljam, s pravom su se uzbudili mnogi Bošnjaci zbog Kordićeve izjave, ukoliko je rekao ono što pišu. Nažalost, kad se stvar analizira u kontekstu trenutne političke situacije, dobiva se dojam da se silnom galamom želi više osuditi one Bošnjake koji pokušavaju s Hrvatima riješiti problem izbornoga zakona, nego osuditi samu izjavu Kordića. Očito je da sve te igre oko Kordićeve neumjesne izjave idu za tim da SDA vrati u političku arenu. Dovoljno je pratiti određene medije, bliske SDA-U, na koji način izvještavaju, pa da bude jasno da se ne radi samo o osudi Kordićeve izjave, nego i o ubiranju političkih poena na račun onih bošnjačkih političara koji žele korigiranjem Izbornoga zakona približiti Hrvate i Bošnjake.
Zabrinjavajuće stanje u BiH
Stanje u BiH zabrinjava. Nažalost, izjave pojedinih političara u BiH su još i ekstremnije nego je to bilo pred prošli rat. U tome prednjači srpska politička elita koja još uvijek sanja o odcjepljenju Republike Srpske i pripajanju Srbiji, ali i neke bošnjačke stranke koje nikako da shvate kako priča o jedinoj bosanskoj naciji u BiH ne pije vode.
Ako se i dalje bude govorilo samo o zločinima onih drugih, a šutjelo o vlastitim, što čine pojedini Bošnjaci, doći će do još većega animoziteta među narodima u BiH. Takvo usijano stanje moglo bi potaknuti zapadnu politiku da se potpuno povuče iz BiH. Nažalost, srpska politika sanja o tome. Pa ipak ono što zabrinjava jest i činjenica da se takvi pojavljuju i među bošnjačkim političarima.
Krije li se iza toga želja da uređenje stanja u BiH preuzme Erdogan koji za sada, opterećen vlastitim problemima nakon potresa, šuti i budno prati što se događa u BiH. Činjenica da se Vučić i Erdogan dobro razumiju, kao i to da im je Putin blizak, trebala bi zabrinuti hrvatsku politiku u BiH i Hrvatskoj. Naravno, osim ako nisu u pitanju neke prikrivene igre, već od prije dogovorene. Tko zna? U BiH je sve moguće samo ne razumna politika koja bi napokon oslobodila narode ekonomske bijede i mržnje.
Fenix-magazin/SIM/ Dr. fra Luka Marković
