Austrijski znanstvenik za komunikacije Helmut Knoblauch donosi u jednom tekstu vrlo zanimljivu anegdotu iz koje bi hrvatska ljevica mogla, barem iz povijesti, naučiti puno.
Piše: Dr. fra Luka Marković
U jednom centru za meditaciju boravi učenik koji želi shvatiti što je istina. Svakodnevno meditira i izbjegava druge. Pita ga jednom prilikom učitelj: „Zato pokušavaš doći do spoznaje sam samcat?“ „Jer ne želim da mi drugi odvlače pažnju. Moram postati mudrijim kako bih mogao spoznati istinu.“ – odgovara učenik. Učitelj ga poziva da pođe s njim u jednu prostoriju u kojoj su se nalazile dvije svjetiljke. Samo je jedna bila upaljena. Pita učitelj učenika da li može upaliti i drugu svjetiljku. Ovaj to čini koristeći se plamenom iz prve.
Prostorija postaje svjetlijom i preglednijom. Poruka anegdote poziva pojedinca ali i svaku ideološku obojenu grupu da u zajedništvu s drugima krene na put traganja za istinom, pogotovo onom povijesnom, jer dvije svjetiljke daju više svjetla nego jedna. Onaj koji je čitav život slušao samo jednu priču, onu komunističko, ne može shvatiti onu drugu stranu, jer za njega postoji samo jedna istina, i to ona osvijetljena jednom ideološkom svjetiljkom.
Zato poznaje samo zablude jedne strane, ali ne i njezinu patnju i nepravde koje su joj od njihovih obožavatelja nanesene. Ostao mu je taman onaj dio koji upotpunjuje istinu. I među komunistima je zasigurno bilo i časnih ljudi koji su sanjali slobodu hrvatskog naroda umjesto Titove i srbijanske diktature.
O kakvoj se opasnoj indoktrinaciji radi može se shvatiti i iz Platonova priča o ljudima iz spilje. Jedna grupa ljudi je od djetinjstva bila zarobljena u spilji, tako vezana da se nije mogla osvrnuti nazad. Na osvjetljenom zidu ispred sebe vidjela je samo sjene onoga što se događa iza njih. Sjene su za njih postale istinom. Nešto slično se može reći i za ljude ideološki zaslijepljene. Oni vide sliku koja ne odgovara stvarnosti, pogotovo onoj povijesnoj. Zamislimo situaciju u kojoj se jedan od zarobljenika u Platonovoj spilji uspijeva osloboditi i upoznati pravi svijet.
Vraća se nazad i pokušava pojasniti dojučerašnjim kolegama i kolegicama da su od rođenja u zabludi, jer u realnom svijetu sve izgleda drugačije. Da li bi mu povjerovali? Teško.
Obuzetosti onim što su od djetinjstva smatrali istinom je toliko dominantna da bi ih spriječila u prihvaćanju prave istine. Da su mogli okrenuti glavu nazad i vidjeti onaj istinski svijet, ne bi im trebalo niti pojašnjenje. Iako poneki ideološki krugovi danas nisu više vezani u spilji komunističkih zabluda, još uvijek ne žele progledati. To važi i za pojedine rigidne desničare, koji promatraju povijest također pod svijetlom jedne svjetiljke. Vrijeme je da se upale obje svjetiljke, razbije tama i pokuša otkriti objektivnu istinu o hrvatskoj prošlosti. Neobjektivan i selektivan pristup povijesti otežava put u svjetliju budućnost hrvatskog čovjeka.
Upravo o tome govore jako puno i svađe oko promjena ulica u Zagrebu. U stabilnim demokratskim zemljama ne daju se ulice olako svakom, ali se i ne dokidaju bez ozbiljno istraživanja života onih kojima su već date. U svijetu je malo država u kojima postoji takva ideološka podjela kao u Hrvatskoj. Razlog više za paljenje obiju svjetiljki. Istina, gore od toga jest samo stanje u Srbiji u kojoj se četnički zločinci proglašavaju antifašistima.
Fenix-magazin/IK/Dr. fra Luka Marković
