Jedna moja knjiga eseja, objavljena prije nekoliko godina u Zagrebu od strane Glasa Koncila, zove se „Nije dobro, ali ima nade“. Poticaj za naslov knjige, koja progovara o izazovima s kojima se suočava europsko društvo, bio je razgovor između izraelskog i njemačkog novinara.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Nijemac pita Izraelca kakvo je stanje u Izraelu. Ovaj mu odgovara da je uobičajeno, ali da nema nade. Na upit Izraelca kakvo je stanje u Njemačkoj, kaže mu kolega da nije dobro, ali da ima nade. Prvi želi reći kako se narod u Izraelu navikao na stanje nesigurnosti, koje je postalo svakodnevicom, kao i to da je malo izgleda, s obzirom na mnogobrojna neriješena pitanja između Izraela i Palestinaca, da bi moglo biti bolje.
Koliko se krije istine u tim mislima, vidi se ponajbolje u aktualnim sukobima Izraela s okruženjem. Teror Hamasa i brutalni osvetnički upad Izraelaca u Gazu, potvrđuju beznađe o kojem progovara novinar. A nade nema, jer niti jedna strana ne želi shvatiti i prihvatiti činjenicu da oba naroda imaju pravo na dostojanstven život. Nijemac, iako razočaran ekonomskim stanjem u državi nakon ujedinjenja dviju njemačkih država, ne rezignira. Uvjeren je da će doći bolja vremena.
Sve ovisi o ljudskom stvorenju
I njegovo predviđanje se obistinilo. Što bi se moglo reći na slično pitanje danas u odnosu na stanje u svijetu, Izraelu i Njemačkoj. I jedno i drugo. Moguće je još i gore stanje, ali i iskorak u pozitivnom smjeru. Sve ovisi o ljudskom stvorenju, koje u slobodi odlučuje o vlastitoj budućnosti. A budućnosti ima ukoliko u nju bude uključeno i dobro drugoga. Budu li se stvari u svijetu i dalje odvijale bez svijesti političkih i društvenih elita da sloboda uključuje i odgovornosti za sebe, ali i za druge.
Čovječanstvo bi se moglo, s obzirom na razorni potencijal oružja, strovaliti u ponor. Ono što na poseban način zabrinjava jest činjenica da o sudbini svijeta može odlučiti nekoliko osoba, pa i onih opsjednutih sobom. Budu li odlučujuću riječ imali dobronamjerni i mudri, svijet ima nade. Ukoliko o sudbini svijeta budu odlučivali oni kojima je profit važniji od mira, može se dogoditi svaki mogući scenarij, pa i onaj najgori. Istina, čovjek je racionalno stvorenje, ali ne uvijek i uračunljivo.
Problem pojačava činjenica da u povijesti nije nikada proizvedeno oružje koje nije masovno upotrijebljeno. Upravo bi to trebali imati na umu oni koji krizu u Ukrajini zaoštravaju umjesto da je smiruju. Ukoliko ipak moćnici svijeta shvate da sloboda uključuje i odgovornost, nade ima. Problem loše politike u svijetu, koja svojim neodgovornim djelovanjem dovodi do mržnje, nasilja i razornih ratova, može se promijeniti samo ukoliko čovjek dadne prednost dobrim nakanama pred onim zlim.
A što je s budućnošću svijeta?
Nažalost, politika još uvijek stavlja često vlastite interese ispred dobra naroda. Izrael, koji je okružen s 400 milijuna Arapa, kako reče onaj novinar, nema doista budućnosti ukoliko izraelska politika ne shvati da se nasiljem ne može riješiti probleme između Židova i Palestinaca. To isto važi i za Palestince, koji strategiju Hamasova terorističkoga djelovanja moraju zamijeniti razgovorima o mogućnosti dogovora s Židovima. A što je s budućnošću svijeta? I ona dobrim dijelom ovisi o ljudskom srcu a manje o razumu. Naime, pokazalo se da razum bez dobra srca može djelovati nerazumno, protiv sebe i drugih ljudi.
Poznati filozof Hegel je bio uvjeren da se ljudska povijest odvija dijalektički. A to znači da i ratovi i nasilje pripadaju povijesnom procesu koji se kreće prema pozitivnom cilju. Slavni filozof Immanuel Kant je bio također uvjeren da se povijest odvija linearno u pravcu pobjede dobra. A što ako obojica imaju krivo. A mogli bi imati s obzirom da i u 21. stoljeću, nakon toliko iskustva razornog zla u 20., čovjek nije naučio puno. Previše je zlih događanja u svijetu da bi se mogle prihvatiti olako obje teorije.
Uporaba atomskog oružja, gledajući tko sve njime upravlja, od Rusije, preko Sjeverne Koreje pa do Amerike, ne može se isključiti. Njemački filozof Spengler, zastupnik ideje o tisućljetnom roku trajanja civilizacija, očito ima pravo ako se usporedi stanje u zapadnoj civilizaciji prije stotinjak godina s onim danas. To nije više ona ista. Na putu je jedna druga da je zamijeni u doglednom vremenu. Ima li i svijet rok trajanja? Biblija kaže da o Bogu ovisi puno toga, ali jako puno i o čovjeku, njegovoj slobodnoj volji. Bude li čovjek htio njezin kraj, nema nade. Dođe li do promjene u ljudskom srcu, ovlada li njime dobro umjesto profita i nagona za vlašću na drugima, nade ima.
Fenix-magazin/MĐ/Dr. fra Luka Marković
