Ono što uvijek iznova zbunjuje dobre poznavatelje povijesti, jest činjenica da želja za vlašću, da se bude bog drugome, može u potpunosti ovladati i ljudima religija. Još i više zbunjuje uvjerenje pojedinih vjerskih poglavara da imaju pravo u ime Boga, o kojem govore kao o Bogu ljubavi, oduzimati život onima koji misle i žive drugačije.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Ako je Bog ljubav, onda ne može biti za mučenje i ubijanje onih koji ne misle isto kao vjerski poglavari.
Uostalom, govoriti o svemogućem Bogu i umišljati si kako se ima pravo nasiljem određivati u njegovo ime što je ispravno ili nije, je perverzno i opasno.
Bog ljubavi i neprihvatljivost nasilja u Njegovo ime
To da čovjek čini zlo, pa i poneki religijski poglavari, ne može biti volja Boga ljubavi, Onoga koji je stvorio svijet i čovjeka u njemu.
Da je Bog želio perfektni svijet, u kojem pojedinac ne bi mogao slobodno odlučivati o sojem životnom putu, stvorio bi ga takvim. U tom slučaju ljudsko stvorenje ne bi imalo nikakvih zasluga, ali niti krivice. A što je dobro ili zlo kod djelovanja čovjeka prosuđuje samo Bog, jer je jedini sposoban zaviriti u ljudsko srce.
Religijski poglavari između služenja i diktature
Nažalost, opsjednutost željom za vlašću čini vjerske poglavare ponekad slijepcima koji misle da im je dozvoljeno sve. Oni vjerski poglavari koji čine nasilje nad neistomišljenicima, uvjereni da o Bogu znaju sve, ne čine to u njegovo ime, nego iz straha da ne izgube vlast.
Mistici, koji su doživjeli iskustvo Boga, pa i oni u islamu, ne govore o Bogu koji želi nasilje, nego o onome kojemu je stalo do ljubavi među ljudima.
Iran kao suvremeni primjer zloupotrebe religije
Stanje u Iranu ukazuje na to da u centru tamošnje religije, nažalost, ne stoji dobri Bog, nego nagon za vlašću pojedinih vjerskih poglavara, čega je bilo i u srednjovjekovnom kršćanstvu. Srećom, kršćanstvo je shvatilo da zadatak religija nije vlast nego služenje.
Papa Ivan Pavao II., svjestan određenih povijesnih zabluda Crkve, ispričao se znanstvenicima zbog krivog ponašanja pojedinih crkvenih poglavara. Umjesto da uče na povijesnim pogreškama kršćanstva, mnogi islamski poglavari u svijetu, napose oni u Iranu, ne shvaćaju da im Bog nije da vlast prosuđivati tko ima pravo na život, a tko nema.
Opasnost od nasilne osvete
Ono što bi se moglo dogoditi u Iranu ukoliko dođe do promjene vlasti, što će se jednog dana sigurno dogoditi, bit će daleko brutalnije od onoga što se događalo nakon Francuske revolucije.
Nažalost, ponižen i zlostavljan čovjek, pogotovo onaj opsjednut osvetom, ne razlikuje nedužne od odgovornih. To da demonstranti u Iranu pozivaju na povratak dinastije Pahlavi, koja je na vrlo brutalan način vladala zemljom, govori o groznom stanju u toj zemlji, o brutalnoj diktaturi onih koji si prisvajaju ono na što samo Bog ima pravo.
Žalosno je da iranski vjerski poglavari ne shvaćaju da niti jedna diktatura ne traje vječito, pa ni ona vjerska. Vrijeme je da progledaju i prepuste narodu odluku o načinu života.
To vrijedi i za mnoge druge islamske zemlje, koje diskriminiraju žene, pripadnike drugih religija i svjetonazorske neistomišljenike. Uostalom Bog je dao čovjeku slobodu, čak da se može odlučiti i protiv Njega, pa zašto ne bi smio imati drugačije mišljenje o načinu života od vjerskih poglavara, koji umjesto služenja žele vladati.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
