Posljedice i opasnosti koje proizlaze iz rata u Ukrajini, iz europske neodlučnosti da istom mjerom osudi teroristički Hamas i barbarsko ponašanje Izraela u Gazi, kao i sve očitije nezadovoljstvo birača s nesnalaženjem aktualne politike u odnosu na migracijske probleme, zabrinjavaju prosječnog europskog građanina.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Ta zabrinutost rezultira okretanjem birača rigidnim desničarskim strankama, koje obećavaju brzo rješenje nagomilanih problema. Dođe li još do urušavanje ekonomije u bogatim europskim državama, stanje će se još više pogoršati. Čak se ne može isključiti niti građanske sukobe, jer će sve ugrožene strane tražiti krivce u onim drugim i drugačijim. Ne može se isključiti niti međudržavne nesporazume i napetosti, jer se u kriznim vremenima za riječ javljaju pretendenti na tuđi prostor. Nažalost, takva vremena poznajemo iz europske povijesti. Upravo bi to trebao biti razlog za ozbiljnije političke analize i djelovanje u skladu s demokratskim principima ponašanja. Da bi došlo do toga, mora se demokratska europska politika ozbiljnije suočiti s uzrocima koji su doveli do spomenutih problema.
Revolt birača
Nažalost, iako se u Europi događaju do jučer nezamislive stvari, etablirani politički krugovi se ponašaju kao da je sve normalno. Ne zabrinjava samo to da je AFD u Njemačkoj, prema svim istraživanjima, trenutno vodeća stranka, nego, prije svega, činjenica da je ta stranka također druga po snazi u nekadašnjim vrlo liberalnim pokrajinama kao što su Hessen i Rheinland-Pfalz. Upravo ta činjenica upozorava na opasnost, jer ukazuje na to da birači te stranke ne dolaze samo s prostora nekadašnje Istočne Njemačke nego čitave države.
Nažalost, političari, pogotovo oni s ljevice, ne žele shvatiti da se radi o revoltu birača protiv velikih i zabrinjavajućih promjena u društvu. Migracije na poseban način, željeli to političari shvatiti ili ne, mijenjaju njemačko društvo, udaljavajući ga od onoga što nazivamo zapadnom civilizacijom. Ne radi se samo o sve jačoj prisutnosti islama u državi, nego i u činjenici da postoje određeni muslimanski krugovi koji žele mijenjati zapadnu civilizaciju. Svojevremeno je, u vrijeme velikih priliva migranata iz Azije i Afrike, poznati filozof Sloterdijk upozorio da zapadni čovjek može biti sretan ukoliko uspije izgraditi kakav takav suživot s ljudima koji dolaze. Iako se nije radilo o nikakvim rasističkim primislima u njegovom razmišljanju nego želji da se svrati pažnja na različite poglede pridošlica i domaćeg stanovništva na ono što nazivamo civilizacijskim dostignućem, osuđen je od strane mainstreama, kao što je bio slučaj s mnogim drugim intelektualcima. Nastupilo je vrijeme lažnog humanizma u kojem su se pojedini politički podobni mediji utrkivali iskazati dobrodošlicu pridošlicama.
Nažalost, iz temelja je odbacivana ona kritička razumska prosudba koja je upozoravala na to da se radi o ljudima sa sasvim drugačijim pogledima na život nego je to onaj europskoga čovjeka. Političari nisu željeli uzeti ozbiljno niti savjete muslimanskih intelektualaca iz Azije i Afrike, koji su pobjegli od neprosvijećenog pogleda na ulogu religije u društvu. Stanje u Europi nije dobro. Nažalost, moglo bi s vremenom, ako se problemi ne budu sustavno rješavali, doći i do ozbiljnijih sukoba između neistomišljenika. Ti sukobi bi još i više jačali popularnost desnih stranaka, što bi, najvjerojatnije dovelo do toga da, recimo, AFD za godinu dana postane uvjerljivo najjačom njemačkom političko strankom. Sličan proces bi se dogodio i u drugim europskim zemljama.
Društvena previranja
Povijest nas uči da su krizna vremena dovodila na vlast opasne stranke koje probleme nisu rješavale nego ih još više produbljivale. Uostalom, trenutno stanje u Francuskoj zabrinjava također, jer će prema svemu sudeći stranka Mariene Le Pen na sljedećim izborima preuzeti vlast. Sličan politički proces previranja se odvija i u mnogim drugim europskim liberalnim zemljama, koje ubrzanim koracima skreću udesno.
Pa ipak, najviše zabrinjava činjenica da političari ne razmišljaju o uzrocima koji su doveli do toga da rigidne desne stranke postanu biračima najprihvatljivije. Europski birači nisu zasigurno preko noći postali rasisti i islamofobi, što im pripisuju pojedini muslimanski krugovi, koji nikada ne progovore niti riječ kritike protiv radikalnog islama u svijetu, pogotovo onoga u Afganistanu i Iranu, pa i mnogim arapskim zemljama. Društvena previranja i ne rješavanju problema odveli su birače u krilo spomenutih stranaka. Dođu li u dogledno vrijeme na vlast radikalne stranke u europskim državama, zakomplicirat će se stanje u društvu. Ne može se isključiti niti onakve sukobe kakve danas imamo u nekim islamskim zemljama.
Onaj tko je očekivao od pridošlih migranata iz tih zemalja kako će brzo prihvatiti sekularni svijet zapadne civilizacije, kao i sve njegove dobre i upitne liberalne vrijednosti, nije očito bio istinski upućen u probleme s kojima bi se zapadna civilizacija mogla sukobiti.
Misli Sloterdijka kako zapadni čovjek može biti sretan ukoliko s pridošlicama uspije izgraditi bilo kakav suživot dobivaju danas na vrijednosti. Izgradnja tog suživota trebala bi biti zadatak današnje njemačke i europske politike kako bi se usporilo rast desničarskih stranki.
Jedan od uvjeta za smirivanje stanja u društvu jest jača integracija pridošlih afričkih i azijskih muslimana u europsko društvo. Treba jasno reći onima koji žele mijenjati europsko zapadno društvo prema svojim neprosvijećenim religijskim kriterijima da je Europa ta vremena ostavila poodavno iza sebe. Europski čovjek 21. stoljeća se ne bi trebao prilagođavati onim pridošlicama čiji pogled na društveni život odgovara više vremenu od prije stotinjak godina. Nažalost, politika, ponesena profitom i potrebom radne snage, nije razmišljala puno o tome. Vrijeme je da to učini.
Fenix-magazin/IK/Dr. fra Luka Marković
